Predrag Matvejević

PRIJEDLOG ZA RAZMIŠLJANJE

Sarajevske Sveske br. 04

Zločini koji su počinjeni u Jugoslaviji, sad već bivšoj, zaslužuju kaznu. Milijuni ljudi otjerani su iz svojih domova i raseljeni po svijetu. Živote je izgubilo više od stotinu i pedeset tisuća građana, među kojima je tko zna koliko djece. Rušeni su hramovi i mostovi. Paljene su škole i biblioteke. Uništavana su dobra i ustanove. Zemlja je bačena u bijedu, iz koje se ne uspijeva izbaviti.
Sudovi su spremniji da zaštite one koji su za to krivi nego da ih optuže. Pravda je nemoćna ili nesposobna da ih osudi. Vrijeme je da se pozovu na odgovornost ne samo oni koji su počinili zločine, nego i oni koji su ih poticali svojim riječima i djelima. Koji su pripremali ili odobravali masovna ubojstva, etnička čišćenja, «humana preseljenja», teror nad civilnim stanovništvom, koncentracijske logore, čudovišnu laž i besramnu propagandu u sredstvima javnog informiranja, zloupotrebu nacionalnih institucija, akademija, društava književnika i novinara i drugih.
Ovo nije prvi put u povijesti Evrope da se nacionalna kultura pretvara u ideologiju nacije. Takva ideologija izdaje i ponižava samu kulturu. U njezino ime počinjena su zlodjela. To se dešavalo i značajnijim kulturama od naših i većim narodima. Iskustva te vrste nisu tuđa prostorima koje je zauzimala bivša Jugoslavija. U nacionalne kulture vratili su se ponovo mitovi prošlosti.
Dio inteligencije, zadojen nacionalizmom, snosi krivicu za ono što se dogodilo. Imena krivaca nisu nam nepoznata. Nalaze se među nama. Mnogi se među njima dovijaju da pokažu kako su nastojali pomoći vlastitoj naciji. Valjalo bi osnovati sudove časti, slične onima koji su u raznim evropskim zemljama sudili intelektualnim kolaborantima fašizma i nacizma, da provjere i ocjene što su činili i kako su djelovali. Nisu nam potrebni ni procesi ni zatvaranja – od njih nitko nije vidio dobra. Dovoljno je prisiliti one koji su sijali mržnju da pognu glavu kad prolaze kraj onih koji su najviše stradali, naučiti ih da se stide.
Ovo nije tužba, nego prijedlog da se utvrdi odgovornost. Nije ni osuda - nju donose javnost i sudstvo. Kazna o kojoj je riječ trebalo bi da bude prije svega moralna kazna. Dok među nama djeluju oni koji su do jučer podržavali progone i zločine - i koji su to spremni sutra ponovo činiti - teško ćemo pronaći blagotvorno rješenje i spasonosan izlaz. Krivica koja zastari u tijelu naroda, prije ili poslije ponovo zatruje sam narod.
U to smo se imali prilike uvjeriti.

Rim, februara 2003.