Boris Jovanović Kastel

Boris Kastel-Odabrana poezija

Sarajevske Sveske br. 45-46

MORE U OGLEDALU

Hodnik stana na šestom spratu
miriše na suvu koru limuna i kavu.
U ogledalu ljeska more.
Zid išaran
dječijim arabeskama, grafitima
zemljotresa i memlom za leđima.
U ogledalu bonaca snage sna
pogledu starom nekoliko sati
odražava boju.
I po ko zna koji put –
suze, znoj, pljuvačku, modrice,
kašalj i druge krhotine pučine
pakujem u flašu zatvorenu plutom
da joj lijek od sušenja budu.
A meni...
kako bude.

6/8. septembar 2006.

HOLTER I DJEVOJČICA

Jedrima šivenim bradom
antičkih mudraca brodio je
ka luci meditacije
a vali su ga, sa holterom na grudima,
bacili na rt povampirenih nimfi.
Poput kompasa, sprava luđa od bure,
niti otkucaja pokazala nije.
A i kako će?
Srce mu odavno ne pripada.
Jedna djevojčica, igrajući školice
na pustom trgu sredozemnog grada
iz istorijskih atlasa, umjesto oblutka,
na broj baca živo srce.
Kad baldahin južnih mora zaljeska -
holter odbrojaće sve
i trajati dok djevojčici igra
ne dosadi ili mora nadživi...

noć, 20. jun 2007.
Ispred dvorca Petrovića u Podgorici

KOMPAS IGRAČKA

Ne dirajte moje krugove,
rekao je zamišljen nad crtežima Arhimed
Rimljanima, osvajačima grada,
ne osvrćući se na ishod bitke.
Ogledala i tajni prolazi
nijesu odbranili Sirakuzu.
Legionar ga je posjekao, ne trepnuvši.
Kada su dva milenijuma poslije
na rivi dječaku sa šiškama,
u pantalonama tregeračama,
sa klikerima i kompasom igračkom u džepu
i bijeloj majici sa grbom splitskog Hajduka,
slomili akvarijum, rekao im je -
Ne dirajte mojа morа.
Globalisti su ga posjekli pogledom
ali ih nijesu osvojili.
I danas traže dječaka
pučine kompasom da pronađu.
Ali, mora je bespovratno odnio sa sobom
ili ga, kao vjerni psi, prate
da bi ga sijedog izujedali na smrt,
otisnula se bez kompasa
da ih ne pronađe niko.
Ko još mora zaslužuje za braću?

Na dan Svetog Vasilija Ostroškog 2008.

GEOGRAFSKA STRANA STIHA

Na krajnjem zapadu ovog stiha
zabilježila je –
Vratite mi plućno krilo,
proklete zidine jer su mora
nestala a mora se živjeti.
Na krajnjem jugu ovog stiha
odgovorio je –
Evo vam plućno krilo,
braćo zidine, da upalu
plućne maramice izliječite.
Meni disanje ne treba.
Večeras na potonuloj provansalskoj
galiji iz ko zna kojeg vijeka
svečano otvaram vrtić
morskih ježeva, kraba i ikre
da ih, kao otac, od zlih vještica
bajki sa zemlje sačuvam,
upozorim na vrijeme
da geografija vode
mapa je naših dlanova
kad gledamo u sudbinu.
Druge i nemamo.

31. I 2009.

PITANJE

Kako majka Anđa doživljava
pjesnike i datume

Kad je u listu Pobjeda
19. jula 2000. godine objavljen
moj esej o magičnom grčkom
pjesniku Konstantinu Kavafiju,
zvanom Egiptiotis,
preminulom 1933. –
s jeseni 2008. godine
majka je pitala:
Da li ti se zahvalio na tekstu
bar kurtoaznim pismom?
Zna majka da pjesnici ne umiru
jer upravo je sada,
26. februara 2009.
u njegovom moru moju
bijelu košulju
za nedjeljno jutro
oprala.

26. 02. 2009.