BORIS MARUNA

rođen je 1940. u Podpragu (Jasenice) na južnim obroncima Velebita. Školu je polazio u Obrovcu, Zaprešiću i Zagrebu, gdje je i maturirao. Kao dvadesetogodišnjak pobjegao je s dvojicom braće na Zapad, gdje u Italiji, Argentini, Engleskoj, Sjedinjenim Državama i Španjolskoj ostaje trideset godina, do 1990., kada se vraća u Hrvatsku. Diplomirao je i magistrirao na Sveučilištu Loyola u Los Angelesu, završio je španjolske studije na Sveučilištu u Barceloni te jednu američku kompjutorsku školu pa se, osim knjževnim, publicističkim i političkim radom, najduže bavio upravo kompjutorima. Nakon povratka u Hrvatsku 1990. postaje ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, urednik u Matici hrvatskoj (Vijenac, Hrvatska revija). Trenutačno je veleposlanik Republike Hrvatske u Čileu. Objavio: I poslije nas ostaje ljubav, 1964; Govorim na sav glas, 1972; Ograničenja, 1986; Prvi čovjek / Le premier homme (sa Z. Keserom), 1991; Ovako, 1992; Otmičari ispunjena sna, 1995; Bilo je lakše voljeti te iz daljine: povratničke elegije, 1996; Upute za pakleni stroj, izabrane pjesme, 1998; Era più facile amarti da lontano, 2005.