NEDELJKO FABRIO

(Split, 1937), pripovjedač, dramatičar, esejist, glazbeni pisac i prevoditelj. Književničku karijeru otpočeo je pjesmama i novelama, te nastavio esejima, dramam i romanima. Dosad je objavio četiri novelističke zbirke (Partite za prozu, 1966, Labilni položaj, 1969, Lavlja usta, 1978. i Izabrane pripovijetke, 1990), šest drama (Reformatori, 1967, Admiral Kristof Kolumbo, 1968, Čujete li svinje kako rokću u ljetnjikovcu naših gospara?, 1969, Meštar, 1970, Kralj je pospan, 1971, Magnificat, 1978), i romane Vježbanje života (1985), Berenikina kosa (1989) i Smrt Vronskog (1994) – sva tri dramatizirana i izvedena, te roman Triemeron (2002). Piše i objavljuje kazališne i književne eseje (Odora Talije, 1963, Štavljenje štiva, 1977, Kazalištarije, 1987, Koncert za pero i život, 1977), te glazbene kritike (Maestro i njegov šegrt, 1997). Najnovije takvo djelo mu je knjiga eseja Ruža vjetrova (2004). Romani su mu prevođeni u Mađarskoj, Italiji, Austriji, Rusiji i Slovačkoj.
Pokrenuo je i bio glavni urednik književnog mjesečnika «Kamov» (1970-71), u tri mandata predsjedavao Društvu hrvatskih književnika (1989-95). Danas je profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.