Chris Agee

ODABRANA POEZIJA - CHRIS AGEE -

Sarajevske Sveske br. 25/26

ŠLJIVE

Na njivi kod Srebrenice vidio sam najviši
kukuruz u životu. Neko je požnjeo
pa je podsjećalo na lavandu. Drugi je pokosio.
Ispred nekoliko kuća, na travi, sjedile su žene
u marama i dimijama i gledale.
Niska strma brda su okružila njivu

gustim drvećem. Svuda su bili ukleti bosanski
plastovi sijena poduprti stupovima i kosturom srušenih kuća
zaraslih u korov. Izgleda da se ispravno vratiti
i ponovo zasijati polja i vrtove usred živih duhova
rođaka i komšija. Kravu je na užetu
vodila starija žena u istoj haljini

a djevojka u šorcu je prešla cestu
za Potočare. Opale jabuke su
ležale u voćnjaku a svilenaste šljive raštrkane
po šumskoj stazi. Dva nišana među
kukuruzima su bila kao ljetovalište
hiljada veličanstvenih klipova.

REKVIJEM

Nešto me odbacilo. Smrskan kamen. Oker i smaragdni
Listovi u rupi od granate. Zastao sam

Da se divim haosu koji ih upetlja
u inje nalik spermijima ili mrtvim dušama zamrznutim

U tečnom kisiku vremena. Onda opet
Do glatkog džamijskog praga, sablast
Donešena s prvim vjetrom tog petka poslijepodne,
Nevjetrovitog i uobičajenog, prosijana u tišinu sivila,

Prošišao sam lica umotana šalovima u starom jugoslovenskom kafiću,
Namirisao hljeb i okrznuo pogledom kifle, lonce poredane piramidalno

Kao u Rusiji, prelazeći tramvajsku stanicu Habsburg do pijačnih tezgi
Gdje noge i kožne cipele kruže oko barice

Kojoj, nevidljiv, nepotreban, nemignem. Orasima, kupusu, mandarinama:
Luku, jabukama, paprikama, medu: zdjelama sira, sjemenkama suncokreta:
Predivan, Spartanac Arcimboldo, dok sarajevski snijeg pada i pada….
Kao pepeo u sljedeće stoljeće.