VISAR ZHITI

(Drač, 1952); osmogodišnju i srednju školu-završio je u gradu Lušnja,gdje i počinje pisati prve pjesme.Završio je albansku književnost i jezik u Visokom Pedagoškom Institutu u Skadru,1974 godine. 1991 godine počinje raditi kao novinar u prvom oporbenom (opozicionim) listu RD u Tirani,i surađuje sa svim glavnim listovima Albanije. 1994 imenovan je direktorom u državnoj izdavačkoj kući Naim Frashëri. Izabran je za člana Albanskog Komiteta Helsinkija. Nastavlja diplomatsku misiju u Rimu do 1999,kada biva vraćen u Ministarstvo Vanjskih Poslova kao specijalista u Upravi za Dijasporu u Tirani, do juna godine 2001. 2006. vraća se u Ministarstvo Vanjskih Poslova Albanije i šalju ga kao ministra savjetnika u veleposlanstvu Albanije u Rimu,gdje je i trenutno. Neke od njegovih objavljenih knjiga: Sjećanje zraka ( poezija Tirana, 1993), Bacam jednu lubanju ispred nogu ( poezija , Tirana, 1994), Sađenje munja (poezija , Skopje , 1994 ), Živa vrata (poezija , Tirana , 1995), Vrijeme ubijeno u očima (poezija, Priština, 1996), Kako se ide na Kosovo (poezija , Tirana 1999), Poderani kofer s bajkama ( Tirana, 1996), Putevi pakla ( roman-zatvorologija , Tirana, 2001), Bezkrajna povorka (roman, Tirana, 2003), U ime umjetnosti (eseji , intervjui, Skopje, 2006 ), Jedno drugo stoljeće (priče , Tirana, 2008. ).