Mehmet Kraja [1]

Sklad boja koji donosi izražajnost

Sarajevske Sveske br. 45-46 [2]

prevela sa engleskog Kanita Halilović

Sada se može reći da je škola likovnih umjetnosti Kosova, naročito škola slikarstva, ušla u istoriju i da se mogu nabrojati konkretna imena koja su stvorila značajan opus, kao i kreativni fenomen koji vodi ka istraživanju i konsolidaciji umjetničkog identiteta. Ovo kažem zato što toj školi pripada i Eshref Qahili. Njegov slikovni izražaj je zasnovan na osnovnim postulatima uzvišenog, ukratko prikazanog iskustva, sasvim prepoznatljivog. U pogledu tematskih preokupacija, ideja i izražaja, on u svojim istraživanjima radi na pronalasku one krivulje koja čini meditativni sažetak i sklad boja koji donose njegovu izražajnost. Dakle, pred nama je slikar koji nas ne ostavlja ravnodušnim.
Količina ideja njegove tematske širine je uznemirujuća. Upornim traganjem za egzistencijalnim temama, svojstvenim ovom vremenu i ovom prostoru, istovremeno vas obuzima snagom izražaja i u vaše sjećanje utiskuje trenutke dubokog iskustva, poput eksplozivnih iskri u fantazmagoričnom svijetu. Stoga je ono što me impresionira u ovom kreativnom opusu Eshrefa Qahilija upravo taj svijet u neredu, fokusiran i uhvaćen na vrhuncu, poput vatrene kugle u onom lucidnom satu stvaranja suštine, pronalazeći se neposredno u nedokučivosti nečujnih likova, stoičkih, koji imaju identitet, što na racionalan način kreira tektonske slojevite pokrete značenja koji su temeljni za život na svijetu.
Ova duhovna i meditativna uznemirenost autora ima naziv, suštinu i odjek. Ima eruptivnu snagu, izražajnost, ali ima i racionalnu ravnotežu. Na kraju krajeva, umjetnost nije ništa drugo no sklad protivrječnosti svjesnog i nesvjesnog. Qahili se vjerno trudi da uhvati tu ravnotežu i da u svojim rukama zadrži slikovni smisao umjetnosti i kreativnosti.