ODBRANA POEZIJA-GORAN VRHUNC

Iz još neobjavljene zbirke pjesama pod nazivom „Opstojnost“

OTKROVENJE

Otkrivam se
a nisam go,
zarobljavam se
a nisam rob,
klečim
al' ne molim,
drečim
al' ne plačem...
Samo...

Jebeno sam živ.

JEDNE NOĆI PIJANIH BUDALA

Počivam
u miru
ne osjećam
promjene nagore.

Ponekada
probude me
tabaci bezdomnih
što urlaju i reže.

I tek tad
sjetim se
da zemlja
nije laka
kao što pričaju.

I lažu,
nigdje praha
nigdje pepela.

Ali nisu
oni krivi
što ne znaju
kako je dole.

Zapravo
crno je
spavaš
a nema sna.

Jedina prilika da se čovjek naspava.

NEMAM POJMA KAKO NAZVATI OVU PJESMU

Tone iglo usred Antarktika
zadnji put crijeva medvjeda zvone.

Crni oblak nadvio se nad nas,
al’ glas undergrounda nije prigušen

Ignorancija sada je u trendu
dižu se pobune kvazi-nacija.

Ponoć otkucava ulazimo duboko u noć,
ponoć otkucava tijelo gubi moć,
ponoć otkucava zora zove dan upomoć,
ponoć otkucava rodiš se živiš i laku noć.

A iglo tone
tone iglo, a
zvone gladna zvona,
zvona gladna zvone.

Ding-dong
dong-ding

UKRUG

Još jedan bez cilja krug
mi se vrtimo,
budi mi bez moranja drug
nadu da prostimo.

Nisam vođa ni dobra pratnja
nemam obećanja,
sve nas je spojila ista patnja
i crveni koktel sjećanja.

Zavjese su spuštene ponovno
od željeznih teže,
druge kape ista lica ništa novo
iz jazbine svoje reže.

Još jedna misao bez kraja
leđa joj okrećemo,
sa ili bez pakla i raja
s puta smrti ne skrećemo.

Nisam sluga ni ičiji gospodar
samo trošim olovke,
možda sam u svijetu glodar
al’ uvijek imam psovke.

AKVARIJ TRAŽI RIBICU

Akvarij
traži ribicu
zlatnu
da ispuni
si želju
da ne bude
pun do pola
prazan
bez života.

BUNAR TRAŽI VODU

Nema ništa
osim mraka
u bilo koje
doba dana
vedro ili tmurno
nebitno je
jer nema ništa
samo mrak.

Prolaznik namjernik
ne može znati
ima li
života na dnu
sve dok se
ne spusti
a silazak nije lak
al drukčije ne može znati.

Dole je hladno
ima mnogo đubriva
oglođenih kostiju
i glas
što tiho govori
"ne treba mi
još jedan leš
tražim vodu.

PISAC TRAŽI RIJEČ

Misli lebde
odbijaju se o zidove,
mastan papir
blješti pod petrolejom,
i gavran došao po svoje

Pero.

Pisac pada
na trule
abonosove daske,
antidot
nije stigao do srca
brže od olova,
a sve da nađe zadnju

Riječ.

ULICA TRAŽI ČISTAČA

Oronula zapuštena
obrasla napuštena
ulica bez broja
i imena.

Bezbroj stopala
gazilo je
njeno lice,
Pljuvalo mokrilo
izmetom pokrilo
rupe u asfaltu.

Bezbroj stopala
gazilo je
njene žice.

Sama
beživotna
tišinom traži
svog čistača.