Nada Topić [1]

Meteorologija tijela

Sarajevske Sveske br. 49-50 [2]

***
tijelo je prostor u kojem povremeno živim
promjenjivih dimenzija
zatrpavam ga stvarima
na koje poslije zaboravim
kad nestane mjesta
tijelo mi posudi svoje ruke
i bacamo ih zajedno kroz prozor
kad poželim otići
posudi mi noge
i strpljivo me čeka
upaljenih očiju da se ne bojim
da nas utješim
ponekad ga zagrlim
njegovim rukama
i kažem mu
tijelo moje

***
tijelo živi bez mene
i njegova utroba pulsira
brzim otkucajima
kreće se samo od sebe
odupirući se čvrsto nogama
otima prostor drugima
tijelo se ne zabrinjava
i njegov život je jednostavan
kad je gladno
nahrani se
kad je umorno
legne
i pokrije se kapcima

***
tijelo ima geografsku širinu
koja se mjeri dlanovima
njegova leđa u obliku
kontinenta
stanište su nevidljivih životinja
koje se noću dozivaju
tihim urlicima
reljef mu je mjestimično neprohodan
i obrastao lišajevima
kad se izgubi
orijentira se pomoću stopala
i strane svijeta zamijeni
udovima
(među njegovim nožnim prstima
službeno žive pingvini
s Antarktika)

***
tijelo je svemir
s organima umjesto planeta
u njegovom sustavu
meškolje se nepoznate maglice
i oko srca
eliptično kruže sateliti
tijelo se vrti oko osi
koju je izmislilo samo
i njegova orbita je hiperbola
jednom će se ugasiti
i pasti lagano na zemlju
kao meteor

***
tijelo je dobilo bore
u obliku zareza
oko očiju i usana
tanke ožiljke
od melankolije i smijanja
po kojima se razlikuje
među drugim tijelima
klima na njegovom licu
sad je kontinentalna
s blagim ljetima
i oštrim zimama
tijelo nesumnjivo boluje
od nekih godina

***
zimi tijelo propupa ozeblinama
prvo prsti, bradavice pa stopala
da bi se zagrijalo
lagano podrhtava
i njegova pažnja oscilira
od bijelog horizonta
do inja na trepavicama
kad mu pomodri koža
usuka se
i zatvori pore
da zaustavi isparavanja
ono što mu iz usta bježi
u pravilnim razmacima
pretvara se u kristal
koji se ako je šesterokut
još zove pahulja

***
kad ga ostavim
tijelo me ignorira
okrene glavu (od smjera kretanja)
zviždi i bavi se biološkim procesima
(to je kao podsvjesno i ozbiljno
i bolje da ga ne prekidam)
izvana se zapusti
i obraste dlakama
u znak revolta
ako mu ne poklanjam
dovoljno pažnje
tijelo se ponaša
kao muškarac

***
tijelo je topla nakupina tkiva
srednjeg roda
i njegova mekoća fascinira
iako o tome anatomija
ne govori ništa
punjeno je perjem
sigurna sam
(kao jastuk)
kad se naslonim
utonem
i slušam kako leti

***
tijelo je prostor bez rubova
u kojem se i bez disanja
ospu samoće
umjesto krvnih zrnaca
kroz njega teku makovi
jednake boje
i pod srcem se gnijezde ptice
koje su ostale
u proljeće
ili kad zatvorim oči
sve je crveno

***
tijelo je uglavnom neodređenog oblika
prepoznajem ga po tvrdoći zubiju
rasporedu kostiju
i mekoći dlanova
u njegovoj hiromantiji
linija srca uvijek je duža i ravnija
od linije života
ipak
na koži još nisam pronašla mjesto
na koje bi se mogla upisati sudbina
ni moja ni njegova

***
kad zamijenimo uloge
od tijela dobijem stražarske oči
i uspravan stav
i svijet postane mjesto
koje treba preživjeti
disanjem, plutanjem ili kako god znaš
na dozvoljenoj visini
(a to je uvijek iznad struka)
moguće je i udarati
ako su ti šake od pluta
i ako se uzdaš u protivnika
svaki ishod jednako je častan

***
tijelo je kuća
od mesa i vode
vlažno mjesto za adaptaciju
uskih otvora
i nestabilnih temelja
usprkos maloj kvadraturi
i sobama punim propuha
jedino je sigurno sklonište
za života

***
tijelo ne zna što sanjam
ni koliko traje zima
ne zanimaju ga stvari
koje se ne vide prostim okom
i koje ne može dodirnuti
ili progutati
zato uglavnom šutimo
(ono spontano
ja namjerno)
jer o svemu drugom
bilo bi suvišno
i meni i njemu

***
tijelo je poput ekrana
prazno i otporno
na zbivanja
ne smetaju mu prekidi signala
pomaci u stranu
ni iznenadni padovi napona
kad ga uključim zadovoljno treperi
šarenim slikama
kad ga ugasim
potamni i čeka
dnevnu količinu elektriciteta
koja mu pripada