Leontia Flynn [1]

ODABRANA POEZIJA 25/26 - LEONTIA FLYNN

Sarajevske Sveske br. 25/26 [2]

ČUDO F6/18

Šetnja s njim je na neki način bila kao šetnja u snu.
Sunce bi skrenulo sa svoje putanje i ostavilo nas u tami.
Jednom, rekli su mi, dok je ulazio u prijateljevu kuću
sijalice su se – čak i ona u frižideru – raspukle u hiljade komadića.
I bilo bi lako da on nije prekršio svako pravilo
kao onda kad sam se probudila – bila sam iscrpljena, njegova mala podanica! –
i našla ga pokraj kreveta: lice u nekakvoj izmaglici,

bilo je lice stranca; onda sam opet zadrijemala,
i probudila se – da bih ga našla u negativu, ležao je
-kao Torinsko platno – na ovoj papirnoj plahti mog sjećanja.

MOJ MENTOR IZ SNOVA

Moj mentor iz snova sjedi u svojoj sobi i nadgleda grad.
Vidi udaljenu vrevu Pentlandsa, svjetinu kako migolji
bespomoćno poput crva. I sjedimo mi tako u tišini
kao djeca u kadi, kad on kaže:

Ako ne možeš biti čudo od djeteta, nema smisla da se trudiš.
Ne padaj na onaj o pijancu, dok čekaš na red u Woolsworthsu,
koji ti kaže kako mu je gelski opus zaplijenila država.
Ako možeš stvoriti nešto dovoljno oštro da kritičari
naoštre svoje zlobne nokte na to – spremna si.
I još jedna stvar, ne piši ni o čemu
Što možeš pokazati.