Semezdin Mehmedinović

DEVET ALEXANDRIJA

Sarajevske Sveske br. 23/24

DEVET ALEXANDRIJA

Prema mome proračunu, koji mogućno nije potpun,
U Americi je devet gradova s imenom Alexandria.
Kartografija novog
Nastala je na principu ucrtavanja
Starog svijeta preko oceanskog indiga...

Jedino tako je zamisliv
Moj put preko kontinenta:
U prelasku iz jedne Alexandrije u drugu
Neprestano stižući u isti grad.

I samo uz potpuno uvjerenje
Da je cjelina svijeta sačuvana
Mogu zamisliti pokret
Iz jedne u drugu američku Alexandriju,
Na isti egipatski dok

SUFIZAM

Na putu čitam Jalaluddina Rumija
Pjesnika rođenog u Afganistanu
I nalazim lijepih opisa putovanja
U vrijeme dok željeznica nije postojala.

Putujući sa jedne američke obale na drugu:
Rumija (iz prijevoda Colemana Barksa)
Šapatom prenosim u pšenični slavenski glas
I vidim ono što već znam:

U odnosu na jezik
Ljepota stoji japanski-visoko
Kao snijeg iznad Denvera.
Upućeni pak tvrde da je engleski prijevod
Ravnopravan originalu i da, u skladu s tim,
Sufizam postoji na akcentu američkog juga

FUNKCIJA SRCA

Nasmijani kardiolog sa New Zelanda
Na američkoj turneji tumači otkriće
Da ljudsko srce proizvodi vrstu hormona
O kojem do sada ništa nismo znali.

Dok objašnjava posljedice svoga otkrića
On uzvraća pozdrav radnicima uz prugu
Koji ispod žutih šljemova mašu vozu
I jednoj ženi, također, što s verande maše vozu.

Tek u njegovom društvu obraćam pažnju
Na, valjda, jedini ritual pruge:
Ljudi što ostaju, mašu vozu.
Nasmijani kardiolog zna da je pozdrav upućen njemu
I da je toliko usamljenost kontinenta
Nastala iz zapuštene funkcije srca

SANTA LEDA

U Chicagu sam imao pauzu od četiri sata.
On me dočekao na stanici.
I sad se vozimo uz jezero: „Led u januaru“
Kaže Aleksandar, ispuštajući volan iz ruku
Da dlanovima opiše džinovske sante
Koje talasi iznesu skoro do ceste.

Gledam kako ruke oblikuju led,
Jer umoran putnik svijet doživljava
Najviše preko očiju i stopala.
A kad se uplaših da ću zakasniti na voz –
On kaže: „Ne boj se, u mojim si rukama.“

I to je tačan opis mene nakon svega:
Ja sam santa leda fino oblikovana
U Alexandriji, VA

ZA TUGU KONTINENTA

Putujući s jedne američke obale na drugu,
Vidio sam ljude usamljene, u tugi i bijesu,
Vidio sam dobre, i one
Koji toplinu prenose još samo na prsten –

I mislim da u meni postoji sačuvan izraz tuge
Za tugu kontinenta
Kao što voz čuva sjećanje na galiju
Jer sve poruke do mene stižu iz stopala.

Hoću reći, na svakom putu
Ja sam politički emigrant:
Uvijek na tlu kojeg pomjera voda
Osjećam da ne bi trebao biti tu
I da stojim na globusu ukoso
Kao na čestitki Unicefa nacrtano dijete

VRATA USPRAVLJENA NA VJETRU

Na kraju puta je Alexandria,
Tamo sam doselio ovog ljeta
S namjerom da napišem pjesmu.
To manje govori o mojoj odanosti
A više o slijedećem doživljaju doma:

Tamo sam, uz rijeku, vidio vrata
Koja nisu integralni dio kuće
Već samo vrata uspravljena na vjetru.
Onaj ko ih otvara može mirno zakoračiti u rijeku.

I rekoh: „Vrata – beskućnik!“

A iza njih je
Beskonačna unutrašnjost doma
Sa džinovskim gondolama iz Italije
I zlatnim ribama u akvariju oceana

(Pisano na putu Alexandria – Washington D.C. –
Chicago – Los Angeles – Chicago – Philadelphia –
Alexandria od 19. do 28. septembra 2001.)

OVA VRATA NISU IZLAZ

„Vrata nemaju vrata, a ipak – izlazeći van
- ja volim oboje: meni vidljivo i nevidljivo.
Sve čudesno i lijepo zar je na zemlji-
Tamo – a ipak vrata nemaju vrata?
Zatvorska soba svjetla ne prihvata, osim moga unutrašnjeg.“
MAHMOUD DARWISH

*

Opisat ću sebe, svoj život a to znači
Moje tijelo u svijetu, jednom slikom

Koja prethodi ratu. Godina je 1991.
Paun u staklenoj bašti Doma pisaca

Nasrće na svoj odraz u ogledalu,
krvava
Mrlja se širi i već bi sasvim sakrila odraz

Da neko dovoljno tužan nije običnim
Zagrljajem
Razdvojio pticu od paunova bijesa –

Inače bi se ubio, sigurno bih se ubio