LAURA MARCHIG

( Rijeka, 1962). Diplomirala je 1987.g na Filozofskom fakultetu u Firenzi na temu pisca Enrica Morovicha. Bila je zaposlena kao novinar-urednik kulturne rubrike dnevnika “La Voce del Popolo”. Objavila je brojne novinske priloge, reportaže, intervjue, recenzije izložbi, kazališne kritike.
Od 2003. do 2009. bila je glavna urednica časopisa za kulturu “La battana”, a od 2004. godine je ravnateljica Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Autorica je poezije, priča, eseja, te je dobitnica više književnih nagrada među ostalima i nagrada za poeziju Istria Nobilissima te Hystria. Bavi se i prevodilačkim radom te tako prevodi prozu, poeziju i eseistiku. Prevoditeljica je i autorica izbora knjiga poezije Dalla pianura/Iz ravnice Stjepana Martinovića (1982), Ja meštar/Io mastro Nikole Kraljića, prevela je i izbore i zbirke poezija hrvatskih pjesnika, Borisa Biletića “La battana”, Ljerke Car Matutinović “Most – The Bridge”, Sima Mraovića Hronika iz Gmunda / Cronaca di Gmund, objavljene u tematskom dvobroju “La battana” posvećenom ljubavi (2005). Prevela je među ostalim i monografije slikara Quintina Bassania i Antuna Hallera. Do sada je objavila dvije knjige poezije:Dall'oro allo zolfo / Od zlata do sumpora (Università Popolare di Trieste, 1998.), Lilith (Grad Siena, Italia, 1998.). T(t)erra (Edit, Rijeka, 2010. u izlasku). Njena je poezija objavljena u mnogobrojnim antologijama i prevedena na hrvatski, slovenski, rusinski, švedski, španjolski, engleski i njemački jezik. Kao četrnaestogodišnjakinja uključuje se u rad amaterske glumačke družine (sezione Filodrammatica) S.A.C. Fratellanza pri Zajednici Talijana u Rijeci. Nekoliko mjeseci kasnije priključuje se Talijanskoj drami. Debitirala je u predstavi F. G. Lorce La calzolaia fantastica. Do svoje osamnaeste godine bavila se glumom, a nakon što joj je dodijeljena stipendija od strane Talijanske unije i Narodnog sveučilišta iz Trsta odlučuje upisati Filozofski fakultet u Firenzi. U tom je gradu neko vrijeme pohađala i Glumačku školu Orazije Coste. Bila je autorica, redatelj i izvođač plesnog projekta Poetar, koji je realizirala u suradnji s koreografkinjom Senkom Baruškom, izvedenom na Biennalu mladih Jugoslavije 1991. godine. S Rosalijom Massarotto odabrala je 1995. pjesme uvrštene u uspješan recital Talijanske drame Voci d'Istria / Glasovi Istre, u režiji Nina Mangana. Od godine 1998. predstavlja performance koji se bazira na njenoj poeziji i improviziranoj glazbi Anch'io scrivo jazz qualche volta, u kojem sudjeluje i jazz gitarist Darko Jurković. Performance, osmišljen kao neka vrsta work in progress koji se stalno nadopunjuje i mijenja, bio je izveden i u sklopu programa hrvatskog paviljona na Međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu 2008. godine. U rujnu 1999. osmislila je i realizirala, zajedno sa kazališnom grupom „Trafik“ (Žak Valaenta i Iva Nerina Gattin) i u suradnji s light designerom Denijem Šesnićem, poetsko-kazališni „site specific“ projekt pod nazivom Passeggiata Istriana - Istrtijanski špaš. Projekt je bio izveden u Grožnjanu u sklopu likovne Ex Tempore. Godine 1995. osvojila je posebno priznanje “Istria Nobilissima” za kazališnu adaptaciju Andersenove bajke „Il guardiano di porci” (Kraljević svinjar). Autorica je tekstova hrvatskih pop grupa Public i Teens a surađivala je i kao tekstopisac s riječkim gitaristom Damirom Halilićem - Hallom.
Od 1998. do 2002. bila je članica Izvršnog odbora Talijanske unije, zadužena za sektor kulture. Osim toga, bila je i članica stručnih odbora koje imenuje Grad Rijeka.
Godine 2008. predsjednik Republike Italije gospodin Giorgio Napolitano dodijelio joj je titulu Viteza Republike Italije.

     All rights reserved. Sarajevske sveske © 2010 - 2017.