Ali Abdollahi [1]

Ali Abdolahi - Pjesme

Sarajevske Sveske br. 47-48 [2]

Izbor i prijevod sa persijskog: Namir Karahalilović

Vjetar i stablo

Vjetar što dođe i prođe
Uvijek je isti vjetar
Od behara nastanu trešnje
Ili kruške i šljive

Dozriju
I opadnu
Potom
Dođe red na jabuke

Ali vjetar je
Uvijek isti vjetar

Polovina okrenuta Suncu

Kiša je pere
Sunce suši
Vjetar joj šapuće na uho
Noć je privija na skute
I pjeva joj uspavanku;
Samo onoj polovini kamena
Što okrenuta je Suncu

Stablo, vrh, vodoskok

Sve ima svoju visinu:
Stablo, vrh, vodoskok
Mi, što se oblakā bez kiše nagledasmo
I na vjetar se ne oslanjamo
Priliči da vas
Koji salto izvodite
Na parteru prolaznosti
A umišljate da nebesima šamare lijepite
Uvijek držimo onima
Koji ne znaju šta je stablo
Niti su nogom kročili na vrh

Šljemovi

I u snježnim danima
Vojnici ratuju
Da ubiju, il' ubijeni budu
A šljemovi
Što nade ratnikā
Od zrnā i gelerā čuvaše
Sada
Za vrapce
Snježnom se vodom napuniše

Vrabac i voz
(Mom sinu Kurošu)

Vrabac je vrabac
– Što bi ti rekao –
A voz – voz
Ali, ako nekog vrapca
Uhvati san na šinama
Hoće li voz biti isti onaj voz
A vrabac – isti onaj vrabac?

Jednonožni sto

Jednonožni sto
Na plećima drži sobu
Stare knjige i besmislice
I liči
Na pehar
Stablo u pustinji
Minaret s kapom od oblakā
Iz kojih dani bez tebe
Vodu piju

U papiru zgužvana bivaš
Nema ladice da te sakrije
Kad za njega sjedneš
Očima perzijskog mornara
U drevno doba
Od svega se opraštaš:
Od kockastih tapeta
Bezbrižne mjesečine
Ulice

Kasarnska pjesma

U dugim noćima
Priče o zabranjenim ljubavima
Sitnim radostima
I lažnim dozvolama za odsustvo

Danju
Pranje komandatova auta
Glancanje hodnikā
I postupanje po naredbama oficirā

Sada, ispod krošnje bijelog jasena
Okupljeni su
I daleko od komandantovih očiju
Jedna cigareta
Kruži iz ruke u ruku

Dok
Dim cigarete čini kolutove u zraku
Svojim psovkama
Mogu
Na slobodi zavidjeti pticama

Minijatura

Jedan u bijeloj odori
Crven
Drugi u plavoj odori
Žut

Svjetina nije spretna i okretna
Bez ičijeg dopuštenja, brzo potpisuj
Inače – prođe ti voz!
A ona – neka vodi računa! –
„S dozvolom starijih”
Ima vremena samo za jedno „da”

Do septembarskih vjetrova
Još su tri mjeseca
Krajem jeseni, Bog zna
Koliko će pilića preživjeti
A zima
– Bože moj! – Uvijek bez snijega!

Kako bi bilo
Da po ovoj hladnoj zemlji štagod pospemo
I sliku završimo?

Ljubav

Čovjek razbija badem
Jezgra mu pod ženinim zubima
Žena razbija badem
Jezgra mu pod čovjekovim zubima

U granama vrbe poviš' njih
Vjetar
Opijeno pjeva

Nekoliko kratkih pjesama
(Haiku)

1.
Osvajač sam vrhova
Na koje drugi
Zabadaju zastave

2.
Fotograf se
Oprašta od drveća
Prije operacije na otvorenom srcu

3.
Balon
Ne podliježe sili teže
Jer si ga ti napuhala!

4.
Nije važno šta je za jelo
I ko su gosti
Svijeća na stolu gori

5.
Otvorena knjiga
Poduke o bojama:
Leptir u letu!

6.
Pjesma noćnog čistača
Na ulici
Malo poslije kiše

Drevni historičar

Crvena ruža
Već hiljadama godinama
Historiju ljubavi i smrti
Ispisuje
Ali još uvijek
Sve su njene stranice
Prazne

Kuća žalosti

Eto da se vrata i otvore
Pogled se stopi s drvećem
Vjetar puhne terasom
I jauke ožalošćenih
Iz kuće pomete...

Hoće li ta kuća
Opet
Kućom postati?

Šahist

Šahist
Što figurama od riječi
Igra
Na samom početku biva
Matiran bjelinom papira

U toj igri za jedno
Nikada neće pobijediti
A nastavkom igre
Samo će niz svojih poraza
Produžiti

On to dobro zna
Pa zašto je, onda, i dalje
Igrom opčinjen?

Igra

Pristaneš li na igru
Ili od nje odustaneš
Kakva korist?
„Sve igrajući se,
Tebi se primičem”
Tako kazuje smrt

Pjesma o Suncu
(Za Kuroša)

Dūgu nacrtaj ti
Ja ću nacrtati oblak
Nebo je ionako
Uvijek na svome mjestu
Ostaje samo Sunce:
Ako njega nacrtaš
I tvoja dūga i moj oblak
U trenu će nestati

Nebo
(Za Kijana)

Na nebu
Nema mjesta za rast
Ni mjesta za spavanje
Niti mjesta za umiranje

Pa zašto je onda na vašem jeziku
„Raj”
Drugo ime za „nebo”

Crno more kroz prozor aviona

Nije crno
Koliko kažu
Nije ni plavo
Koliko bi trebalo biti

Kroz prozor aviona
Ne vide se brodovi na njemu
Niti čuje hrzanje konja
Malo dalje
U vjetrovima iznad Sofije

Nad oblacima
Drevno Sunce sija
A konji u galopu
Zapanjenost putnikā
Za sobom ostavljaju

Prije mnogo godina
Jedan mornar zapisa:
Crveno more, koliko kažu,
Crveno nije
No, kako god bilo
Žuto more duhove žute ima
I vile sitnih očiju...

- A Bijelo more?
Tu priču
Niti jedan mornar
Nije do kraja ispričao

Istina

Istina je rijeka
– Kažu –
S vodom i ribama

Istina je grad
– Kažem –
S kućama, ulicama
I ljudima

Ova sjenka

O, zaludno ime
Na zidini vjetra
Ova se sjenka
Samo zato pojavi
Da se u Suncu izgubi?

Pokraj tebe

Odmičeš
Na molu
Mašem
Nebo mi steže ruku
Pogled mi brodski putnik postaje
Putnici na palubi
More
Dozivaju...

Pokraj tebe sam
A pijesak
Po mojim riječima
Sipa