Sanjin Sorel [1]

ODABRANA POEZIJA 29/30- SANJIN SOREL

Sarajevske Sveske br. 29/30 [2]

***

uči se jezik čitati s usana kineskog filozofa
na slici iz Hrama jutarnje sunce u magli
kamen
samljeven u prah
intuicija
jutarnje noge hodaju prašnjavim putevima
obzor je more u koje ulazi dan
pravo vrijeme za slušanje trave

***

tko ne robuje stvarima
tko je vidio nevidljivo
tko zna tajnu atoma

posljednje stvari suše se na vjetru

samo sveci ljušte krumpir i žive u svom biću
kući se vraćaju bez prtljage
leptir kratko živi
kako se smije ptica
njihove tekstove skrivene u grlenim
glasovima transkribira vjetar s planine
intuicija
tko će prije stići zašto prolazi vrijeme

***

koliko još
kako nešto napraviti
može li se što naučiti
gdje si bio
kada će biti gotovo
kako se čuvati od svijeta
intuicija
posjeduje li se praznina
u igri imitacije bogovima je mjesto na papiru
kakvoća je zadovoljavajuća prazan i pun
poznat i nepoznat beskrajan i konačan vruć
hladan star mlad crn bijel
antonimije
kao i ljudi u krajnostima kineska gramatika je esej
o odlaganju Kineski zid priča o inflaciji
za velike stvari potrebna je velika smrt inače
bi priče o kostima zauzimale
čitavu Encyclopediu Britannicu

***

u nekim pokrajinama istrebljeni su budisti koji nisu
vjerovali u kulturu revolucija

rat mač s jednom oštricom

egzotično u njihovim muhama priča je o civilizaciji pokolja

smrt će opet pričati o banalnim razlozima

npr. na Zapadu kako umire zapadnjak
eshatologija teologija biologija

nedodirljiv moralni stav logika
logika logika div spava u ravnodušnosti
općenito snovi
san je egzotična Kina teško je ići neopremljen
znanjem balast arheologije parafraza jedne pouke
u praznini prašina nema gdje pasti što je kinesko
u Kini što graniči s vrtom uglačanih lica
općenito malih ljudi piskavih glasova užurbanosti
smrt svugdje ista

***

Flann O'Brien Irac u Kini objekt žudnje
vozi bicikl roman o beskonačnoj boli li Mao
Ce Tunga poezija o kišnoj planini s koliko
godina žara nadanja što se može postići
pisanjem poezije za 1 000 000 000 ljudi
bezgranična kultura ima li Istok svoj istok
i svoj zapad gdje se nalaze tko u njima živi
istok zna biti okrutan
upotrebljivost nije nužna ni
korisna na trgu nebeskog mira živi se od
baruta izmišljen je prije tisuću godina povijest
svijeta je evolucija vatrometa made in China
imaju li istočnjaci nenaglašeni oblik pomoćnog
glagola biti u jeziku ili je on kiša na usnama
tigra možda zaspali bambus na tihoj rijeci
nešto slično bilo što što sliči egzotici i koliko
dugo traje spavanje bez sna hodanje bez cilja
priča bez priče iz sela Yangshaocun gdje u zemlji
čijoj zgužvanoj zemlji počivaju u miru božjem
vrčevi i kosti od te iste čije zemlje klize i
podvlače se pod prste bježe u pješčane satove

***

nakon dugogodišnje suše pusta zemlja mrvi
se u grude koje grude metaforički govori
kojih grudi Xia Yu Zhou u dolinama rijeka Lu
Fen i Yang... zlatna žica zlatna sredina
kada je Bog bio bogatstvo Han je već 400 godina
sjedio u svili i bilo mu je svejedno što je
obučen u grubo platneno sukno strpljivo
oslikavao metalom i vatrom te dao svijetu
kompas prije otkrića Amerike

***

potrebni su komentari
pisma bez adrese

koja to duša iz sebe gradi svoje sažete sjene
sažete u logičnu smrt o kojoj sve i šutljivi
vrapci na grani znaju sve o sjeni vode na
kapcima
kap nekako postaje jamac žalosti
i nije da anđeli ne plaču oni samo ne pokazuju
emocije na vidiku i u posljednjim posmrtnim
iščitavanjima životnih nastavaka sapunice u
balonima koje anđeli stvaraju kao ukras
primjerice dušama bez vlasnika
vlasnicima bez lica licima bez imena imenima bez smisla
primjerice u snijegu na tijelu skrivanju
u haljinama duhova ili proljetnim rutinama
ruinama sjena zaboravljenih u zemlji

ostavljenih
na zidu dok ih netko bez sjene ne prisvoji
ne poistovjeti se s pričom o lastavici
ili s nečim drugim

***

postoje li u Kini anđeli
umiru li ljube gladuju hodaju
kao umjetnici kada
svoj osjećaj prema prirodi izražavaju velikim
poplavama Žute rijeke i bujicama riječi
koje odnose ljubav u mulj Hsien hsien lan lan

***

rat jedna od češće korištenih riječi igra
nema svog igrača jer igra je igra
bambus biljka s lakoćom
raste promjena kako bi sve ostalo konstantno
jedinstvo je veza gusjenice i leptira Konfucije
stavi pravu stvar na pravo mjesto vrijeme

***

trava raste osuši se na suncu
sloboda dužnost poštivanje
roditelji tradicija srednji put u budućnost
moć razumljiva sama po sebi
zaustaviti milijardu duša na putu u planinu
pisat će povijest krvlju
kao što će padati koplja letjeti glave kao muhe
bezglavo kao skakavci kao središte
u središtu pećina Dunhuanga čami rukopis
bez svoga autora bez svoga Boga središte
samo kao nada postoji eshatološki pasijans
o putovanju preko prijevoja nach India

***

Nijemac nikada nije saznao značenje majmuna
u Guankou gdje je u povijesti dinastije
Tang nach der Welt kanon koan praktične upute
o silasku s pozornice znao je nešto i učitelj
Tripitake iz velikog manastira Tzi-ena nema
na karti ucrtane poruke imperatora kakav
je moj stil koliko prepoznajem zaboravljena
mjesta ni od korova za budističke slikare
breskvinog soka na prstima koji pincetom s
bradavica čupaju krpelje iz šume Vuhsinga
nach See

***

bez prijedloga u jeziku zamisli misli
i slike koje krate dobro raspoloženje gladi
između gladi i rata smrt će se vući
kao mrtav konj zaboden u mač lipti znoj s
njegovih sapi neki bogovi upravo se hrane
pretečama ubojica mjesto u knjigama čuvaju
štovatelji uma racionalisti logičari štovatelji
jedine istine jedine jedinstvenosti jedina smisla
napuštanje kuće bez uputa o klancima u
prašini i klaonicama na putu u vlast iz kuća
čvrstih temelja nema bez kuća koje se od krova
grade predodžbe o zatočenim viđenjima u
silasku u nešto straha na petama i vjetar u jedrima
sa sobom odnosi krik vrisnut u nekom od
padeža sačuvanih od invazora više se nitko ne
sjeća li se tko uloge trešnje u povijesti
ili proljeća na ratove koja od istina zarobljena
u prodoru kroz minska polja ili kakvu priču
pripovijeda čelik sjećanja na ubojitost riječi
koji su prije ratnih pobjeda jer svi pobjeđuju
pogotovo pjesnici oni sve znaju o referencijama
svoju poeziju smrt poklanja potanko i potiho
poimence i povazdan pljevi pejzaž od suvišnih
duhova u vrčevima i poruka u bocama
jer plutaju morem kojim remorkeri vuku vrše
mreže kojima se hvata mrlja u pismu nach
naš Nijemac u Kini napokon pojmi uzgajanje
duše s Levanta

***

podno masline kupaju se
u ulju kojim stare majke škrope ostatke tetiva
sraslih s morskim travama koje opkoljuju
knjige kao oklopnici čija je poganost još od
davnih dana poznata onih dana kojima je
Nijemac bio metafora za mogula i Mongola
pred Kineskim zidom nach Deutschland
ratovi se baš kao i nekad još uvijek skupljaju
u knjigama mravi nalaze utočište jer jezici
o kojima pojma nemaju jer jezici plaze po njima
pazeći na stilske ukrase nožica kojim bježe
iz povijesti onima kojima je povijest za dlaku
pobjegla ostavši neizrečena neispričana
nezbivena zbijena prebijena obijena

***

Nijemac
pred praznim tanjurom čuva se glad za
obiljem mjerica riže prokuhana u vodi pred
praznim tanjurom gleda se pusta zemlja
mjerica riže prokuhana u vodi pred praznim
tanjurom vrag bdije mjerica riže prokuhana
u vodi pastrva se praćaka Mao Chang pere
tijelo je grijeh smatra se na Zapadu
u njegovoj zemlji dar život u periodama u
praznini kung između neba i zemlje pismo
bogova ljudska su lica prekovremena igra
s mogućim neuspjehom tijelo kao očiglednost
koja se moguće može smatrati izvorom magle

***

Chi rou chi shih predočena ljepota bit će ti
klasična iza trepavica orijentalnih očiju učitelj
hoda trijemom pita ima li u Tibetu ida eda
libida i da nastavim kaže smrzava li se instinkt
muškarca pred ženom kaže za sto godina
utočište će biti zemlja kaže do tada u najdubljoj
vezi s mladošću dopušteno je razmetanje
dugu bradu za sobom po podu vuče pognut kao
suncokret uvečer savitljiv kao trava nasmije se
učitelj postavivši klasičnu tao zagonetka uklesanu
prstom u stijeni tako da je svemir na trenutak
svom težinom praznine pao na njegova pleća
to što u njegovom hu živi svoj mir netko
hladniji od tvog u suncu sleđenog pogleda
od njihovih koraka na površini vode
i njenih srčanih aritmija u porculanskoj zdjelici
i koji od naših života čine bien to ti ne
znaš ne možeš nećeš uhvatiti u trenutku
kada se nektar pretvara u med na zacima
svakog fenga koji umire na trščanoj barki
kao onaj koji leti s lastavicom na ramenu
u onemoćale zemlje koje uz malo prašine
bivaju naš dom a da je to što u njegovom hu
čini uvod u nesreću beznačajno kao smrt
obješena o konjski rep ali ćeš iako ne znaš
ne možeš nećeš prepoznati kao otisak na licu
mjeseca učenik na to odgovori odgovor je
jednostavan odgovor na pitanje je ništa
dobije štapom po leđima kao što vjetar puše
iz svih smjerova veli učitelj tako i ti moraš
jesti i spavati to što jedeš i spavaš rješenje je
zagonetke

***

rijetko silaze s galerija Mongolima
u usta žedne trajnije slave u mramoru no
na papiru gnjili riža i na viticama ilustracija
ptice razvijaju gnijezda kandžicama komadić
neba donose u knjigu otiske šupljikavih kiša
vrijeme okamina stijene sliči suvremenosti
sve sliči suvremenosti pod oštrim okom
svemira nema u inicijacijama u glinenim
posudama pod optičkim dlanom kaosa
u blizini dokidanja s ništa sa silno omeđenim
poništavanjem budući da naslijeđe u nekom
drugom vremenu pod nekim drugim
okolnostima nije mjesto u unaprijed uračunatim
količinama prisustva u povijesti unikatni
Kitajci koji su rodili Tsou Yena disanjem u vodi
produžavaju život i mimo ishodišta bivaju
hsien koji žive na P'ong-lai utopiji nema mjesta
nema bestežinske crne arhirupe samo duga
noć nad vjerovanjima kao most nad divljom
rijekom prolaze u općem obliku strujanja
grom vjetar radost mekoća žuta carska odjeća
ali to nije dovoljno za brisanje tragova
za nedostatak strpljenja sakraliziranih slika
živih kristala na ženskom vratu a neposredno
i na ušnim resicama samo kroz okvašenu travu
koji su samo izgovor početka i kraja ljubavi