Ivo Brešan [1]

KNJIŽEVNIČKE UDRUGE

Sarajevske Sveske br. 01 [2]

Jednom je pokojni pjesnik Drago Ivanišević, prigodom razgovora o nekom piscu koga on nije cijenio, na nečiju primjedbu da je taj član Društva hrvatskih književnika, odgovorio: "Svako društvo nastaje iz slabosti pojedinaca, pa tako i Društvo hrvatskih književnika." Makar je to bilo izgovoreno kao obična dosjetka, u tim riječima ima i neko zrnce istine. Pravi umjetnik je individualist, koji je svojim svjetonazorom i stilom toliko osoben i subjektivan da ne može imati ništa zajedničkog s drugima, pa tako ni potrebe za udruživanjem s njima. Društvo književnika je, prema tome, jednako contradictio in adjecto kao i, primjerice, sintagma "udruga individualista". Samo piscima koji još nisu izgradili svoj svijet, svjetonazor i stil, početnicima koji su objavili svoje prve knjige, primanje u Društvo može biti poticajno u smislu da im pruži stanovitu sigurnost i samopouzdanje. Pod pretpostavkom, naravno, da su kriteriji kod prijema ozbiljni i rigorozni, što nažalost nisu. Jer, komisije često ni ne pročitaju ono što je kandidat objavio i dostatne su im samo preporuke, pa se zato kod nas u Društvu nakupio enorman broj članova u odnosu na broj stanovnika.
U svakom slučaju, udruživanje pisaca po crti stvaralaštva je potpuna besmislica, koja podsjeća na koncept "socijalističkog realizma", kad su u književnosti postojala neka pravila kojih su se svi pisci morali držati. Ali to ne znači da se ne bi moglo naći drugih razloga za postojanje Društva. Nekad su preko njega "slobodnjaci" ostvarivali radni staž, potreban za mirovinu; sad se i ta uloga izgubila. O tome da bi svojim članovima Društvo moglo osigurati, primjerice, stan ili pružiti bilo koji oblik materijalne pomoći, ne može biti ni govora. Tako se sve svodi na organiziranje tribina i rad Naklade DHK, čime se može baviti i bilo koji Centar za kulturu u nekom manjem mjestu. Uostalom, Naklada DHK neće objaviti nekome bilo što samo zato što je član, kao što neće ni odbiti nekog nečlana, ako je napisao nešto doista vrijedno.
Ne želim time reći da bi DHK trebalo ukinuti. U zemlji gdje je mali postotak ljudi koji uopće čitaju knjige, pogotovo one domaćih pisaca, gdje su i neka važna imena hrvatske književnosti posve nepoznata čak i visoko školovanim ljudima (pogledajte kviz "Milijunaš"!), Društvo ima barem tu ulogu da se preko njega zna za naše postojanje.