Zvonko Taneski

Odabrana poezija- Zvonko Taneski

Sarajevske Sveske br. 25/26

Prevod s makedonskog: Nenad Vujadinović

PUSTINJSKA POSTELJA

Plete se mrežica od nerava
krv spava i disanje se razlijeva nad glavama u oblacima pred noć

možda neću sasvim umrijeti večeras
u tvom ću krvotoku još ravnomjerno da šumim, u ritmu

uz sitnu rosu od sekundi
do tanke granice od tečnog stakla.

Doći ću gladan do tebe
na usne pjenom noćnih talasa
što zapljuskuju zidove dubokog bunara
okovanog pečurkama i mahovinom
nalik starici koja s osmjehom umire.

Razgovor nam je uvijek poput leptira
s njim umiru šume i domovi po kojima smo hodali
i voda se buni u plastičnim cijevima
glas muški se gasi
led ga kameni
sporim hodom golih djevojaka.

Gledam djevojke
s usnama poput užarenih peći
stežu mi grlo kao da su jabuke
koje nisam progutao kako treba
mirišu na malu jarad
pred ogledalom koje razgoljuje
i dvijema rukama im podiže haljinu
svlači im čak i bijelu suknjicu
i ostavlja je prolazniku s rabarušenom kosom.

U svitanje i grad postaje nag
trotoari leže mirno bez pozdrava
po ulicama metu dnevne novine
kiša će doći da opere asfalt
zajedno s prvim gutljajem jutarnje kafe.

NIJEMA BRDA

I ova nijema brda
progovoriće po treći put
i ovi brzaci hladni
opet će se zapjeniti i zahučati
i kosti davne
pomješaće se s onima tek umrlih
i neće se znati ni čije su
ni kome pripadaju.
I opet će ogrijati tri sunca
nad ovom zemljom s tri krvoprolića
pod jednim nebom
pod jednom strehom.
I živi neće znati jesu li živi
ni mrtvi da li su mrtvi.
Splotiće ih opet pjesma
u jedno postojanje
oduvijek isto – bolno i radosno.
I opet će grjehove oprostiti
mrtvi živima
i ovi će opet prije svake zore
biti nad svojim sjenkama
šturi i plašljivi.
I opet će biti jedno.
Mrtvi će živjeti
zajedno sa živima.