Bora Ćosić

Odabrana poezija Bore Ćosića ( 2014)

Sarajevske Sveske br. 43-44

UDALJENI POSLOVI

Na ovom visu istarskom
mogu se čuti zvuci
udaljenih poslova
klepet gonjene stoke
plač neke pile
romor ljudskih glasova u vinogradu
koji ispunjavaju stvarnost doline
onim neodređenim oblikom
nepristupačnim za ljudsko oko
kao što jedna zamisao
živi odvojeno
od opipljivih stvari
iz kojih je potekla

(Draguć, 2010)

DUNAV

Da nije
grabeći svaku najmanju pritoku
gradio vredno svoju naobrazbu
tekuću
po univerzitetskim livadama
bavarskim gornjoaustrijskim
ne plašeći se tuđe
povesti i iskustva
ostao bi Dunav
skromni potočić
švarcvaldski
zatucana rečica provincijska
nepoznata u svetu

(2010)

MUK

Ko bi znao
ima li ikakve tišine u Finskoj
s obzirom da prpošni čelisti
robusni hornisti preduzetne violinistkinje
koriste svaki šum te zemlje
za vlastitu gromoglasnost

onda odjednom
kao da se zaustavio svet
proizvedu oni
takođe svojim pomnim marom
muk pozajmljen iz vasione
za gustu pauzu u Sibeliusa

(2010)

NAUK

Muče rogato stenje
planinskih krava
premešta se golemo kamenje ove pasmine
s mlekom otvrdlim
u gorske vrhove sira
od njih je pastirski narod Engadina
naučio da svoju ljudsku mlitavost
unapredi u čvrstu materiju
jer ova u njima postoji
kao što je ima u vodi
treba samo biti na hladnom
što je ovde uobičajeno

(Lenzburg, 2009)

SCENOGRAFIJA

Bolnički vrtovi
rajska predgrađa smrti
pomno konstruisani
od onog istog materijala
prirodnog
a ipak veštački
tamo je trava
naterana da bude trava
drvo prinuđeno da bude drvo
a cvet cvet
da kljasti gluhi umobolni
za svoje šetnje
u pidžamama logoraškim
pomisle da su u pravom
a ne u dekoru pozorišnom
da kesten u ruci
nije onaj sapun od gipsa
iz Auschwitza

(Zagreb, 2009)

TUŽALJKA ZA PESNIKA ALEKSANDRA RISTOVIĆA

1.

Kako je moguće da pesnik
sa svim svojim ticalima
ne oseća kako ta godina
poslednja mu je godina
ili se samo pretvara
dok sedi u svojoj kuhinji
ljušti krompir trlja bosu nogu o nogu
a vani sneg
jer ne može se ne umreti
u toj kuhinji s krompirom
i bosim nogama
dok sneg je
koji pada na rovove pune mrtvih vojnika
na kuhinjske domove one zemlje
koji zavejao je celu pesničku krajinu
kao pepelom
čudo da je i tu godinu
bosonogu kuhinjsku godinu
u snegu
preživeo
silno je to čudo
biti pesnik u toj zemlji a biti živ
il samo izgleda da jeste a nije

2.

Sneži tako u svakoj njegovoj pesmi
to je jedina čista stvar onde
sneg valjda ga podučava
kod njega devojka srebrnom kašikom barata
a i sama posrebruje se
ima kod njega stvari koje opisuje
neopisivih
niko im ne zna ime
u kakvoj zemlji živeo je
a šta sve umeo je da vidi
ja nemam nade za ovaj grad
ja nemam nikakvu nadu
ostao bih zato prikraćen
da preskačući uboge mrtve jurodive
gazeći kroz prašinu i kal
ulice koju raskopavaju
kojoj menjaju ime
koja prestaje biti gradskom ulicom
da u otrcanoj knjižari na uglu
nisam naterao divlju pastiricu za kasom
neka se popne na merdevine
do najviše police
neka protegne ruke
uprašnjavljena zajapurena
kao da uzima najveći teret
dohvatajući njegovu knjigu
kada je odnesem doma
cela će prodavnica odahnuti
postajući laka
kao pero

(2009-2011)

PAVLOVIĆ

Dok se odvija ta njegova pesma
čime Averkampovu sliku prati
koja počinje ledom na reci
a završava gozbom pored pečene guske
mislim da je sve manje svesna
da toliko holandskog ne može stati
u ovih sto jedanaest reči
i u te rečenice uske

Treba pomno pratiti ovu scenu klizačkog boja
taj predeo kome svaka vrana
pospešuje mrzlo
ovo slikovito stanje
da utvrdi neverstvo piščevo
na temu led istorijat klizaljke fokino krzno
štafelaj zvono kašalj na reci
i granje

Pesnik svetu iskazuje pretnju
bacajući sav njegov raspored u sunovrat
samo tako što je na pola puta
do pesme
otišao u šetnju
domogavši se onde kojekakvih slika
viljuška so i sat

Sad opet sledimo ovu strofu
s klizanjem i pečenom guskom
možda s nekom božićnom prangijom
svim tim stvarima pretvorenim u pesmu
videćemo da čovek uopšte ne bavi se
Holandijom
nego o žudnji nekakvoj govori
i sopstvenom nesnu

(1998-2009)

(1) BESPOSLEN

Nemam više šta da radim
u ovoj sobi
upoznao sam sve njene strane sveta
s knjigom Pessoa u ruci
mojom busolom
stolice postelju orman
ispremeštao sam stotinu puta
kao da ih dekliniram
koliko seoba u ta četiri zida
sitne stvari u ladici
ne znaju šta će sa sobom
takođe
šta već ovde nisam bio
svetioničar izbeglica i zvonar
nemam više šta da radim
u ovom veku
već se i okolno more
premestilo u neko drugo vreme
nemam više nikakvog posla ovde
a svejedno
još mi se nikud ne ide

(8 sept 2012)

(2) SUVO VREME

Sve je već suvo ovde
vreme je iscurilo
niz zidove i stube
pa uskim žljebom teče prema moru
ono što ostaje
herbarij događaja
presovanih minuta i sati
tesno priljubljenih između korica
lagano se kruni
zato je toliko praha ovde
vasiona odaje tajnu
svoje prašine
svoje vremenske ravnodušnosti

(11 sept 2012)

(3) TRAGOVI

Trag moga mrtvog prijatelja
leži na podu
kao stopalo praistorijske životinje
neizbrisiv za krpu
začuđene spremačice
odraz davne devojke
utisnut u čašu
samo malo deformisan
nikako da ode svojim putem
dali bi neko slep
mogao da razazna
opipljivu prošlost ove sobe
raspored njenog rasula
tek malo puzajući
šireći ruke
kao u molitvi
sve se nadam da pri tome
napipao bi i ono
čega tu nije ni bilo
sitnu devojčicu trinaestogodišnju
Balthusovu
napola razodevenu
ne bi li njena mala sisa
stala u njegovu rapavu šaku

(11 sept 2012)

(4) RASKID

Ova soba
njena hladna geometrija
sačinjena od cigli
od suve žbuke
i od tihe ravnodušnosti
nije pozvana da pamti moj život
njegovo duševno stanje
naš brak se raspada
nisam je baš vređao
svejedno
bilo je lepo ili ne
ono malo što imam
ostavljam njoj
kome bi drugom
pred njom je još dugi vek
preda mnom ne
ona je slobodna
ja baš i nisam
ima sličnih primera
puni su ih filmovi
on ode na jednu stranu
ona na drugu
kao da se nikada nisu sreli
nikada videli
gospođa u petom redu
vadi maramicu
bez potrebe
takav je život

(12 sept 2012)

(5) BUDUĆE VREME

Ne znam gde da ostavim
sve ono vreme
u staru škrinju ispod prozora
u ćiler tamo u zidu
možda pod tepih
il među listove Rilkeove knjige
gde može mnogo toga da stane
samo da budući stanar
željan brzih promena
a nervozan
ne pograbi te dragocene godine
s dva prsta kao mrtvu bubu
mladi ljudi ne znaju
šta se sve krije u zaspalom leptiru
nema tog stvora svilenog
već uvrštenog davno
u vitrinu Nabokova
koji neće otprhnuti opet
jedino ako veruješ u to

(10 sept 2012)

UVID

Ovo drvo
daje opis ostalog
sav raspored planete
poređan je po njegovom reljefu
alpe i karavanke
veliki kanjon i mnoštvo fjordova
naziru se na njegovoj kori
mravi glavrnjaju ka nekom sopstvenom jugu
glumeći put svile
i napoleonski pohod
veliki čvor šangaj
pulsira negde na sredini
tu je i sve ono drugo
koje previđa ljudsko oko
bačeno na okolni svet
nije ni lako da se obuhvati
taj čvrsti komad materije
neobjašnjivi grumen sažetosti
čiji koren zaboden je
u ništa vasione

(Zagreb, 26-28 sept 2012)

NEPOZNATA

Koja to bi ona gospa
malo povijena nosa
što je Duccio di Buoninsegna
uvek istu
stotinom svojih slika
proglasio za bogorodicu
makar imala i muža

koga ljubljaše ona mlada žena
razvijorene kose
koju fotograf Urošević
iz ulice Kralja Milana
izložio je godine 1943
u desetak veselih poza
bez obzira na okupaciju

pa gde je onda ono devojče
koje sam 1955
sretao svako jutro
na uglu Kolarčeve i Trga republike
i čije lice čuvam u oku
iako nisam ni slikar
ni fotograf

(Carpineta, 7 nov 2012)

POUKA

U salumeriji Grisenti
ulice Giacomo Tomassini
u Parmi
sljubljene nožice odojaka
okačene o strop
u veseloj vojačkoj četi
svoje smrti
pokazuju kako i drugde
mnoge duše
pomirene sa stanjem stvari
njišu se u svojoj sudbini
kao u sladunjavom zraku
ove firme
osnovane još davno

IZVOR

Jedan osvetljeni prozor
onaj čovek nagnut nad stranicom
dvadeset šest
ili dvadeset sedam
već ne znam
Zapisa Malte Lauridsa Brigge
pokazuju da je to ono
a ne sijalica iznad njegove glave
a ne ulična svetiljka
reflektor lomača sunce

( Berlin, 11 jan 2013)

ONDA

Kad bledi jerusalimski mladići
prestanu da onduliraju svoje brade
zaboravivši tanjiraste šešire doma
kad opori levičari
izvade srp i čekić iz revera
kad se snažni momci
odreknu kože na zglavku
znaka goleme muškosti
a prikraćene devojke
preskoče glupo tetoviranje
fakirsko zabadanje igala u jezik
kada čovekov soj
izađe u šetnju
označen jedino svojim načinom hoda
il ako neko malo vrska
tek onda
možda tek onda

     All rights reserved. Sarajevske sveske © 2010 - 2017.