Bisera Alikadić

ODABRANA POEZIJA- BISERA ALIKADIĆ

Sarajevske Sveske br. 10

KROKI ZA PORTRET

Pjesnikinjo,
Starice u dronjcima riječi
I uvojcima mjesečine.

(možda čula,
možda pročitala,
možda usnila.
Veoma rado bih
potpisala)

ORATORI

Sve nas više priča
Sami sa sobom.
A i s kim će?
Oni sa televizora
Na rasplakanog autsajdera
Viču: -Tiše,
Ne muti, naša se mora
Jasno čuti.
Autsajder ne zna
Bi li kakio ili piškio.
Ugasi TV.
Na ekranu kao na lošem špiglu
Ugleda svoju sjenu
I dovikne joj:
- Marš u materinu!

SARAJEVSKI TRAMVAJ

Proljeće se podastire beharom.
Žuto šiblje šiklja
Kao iz Himenesove pjesme.
Tramvaj je olinjala munja,
Ipak, grad na djelu.
Na krilu Zemlje, koja kruži,
Sve kruži.
Tramvaj su upucavali.
Palili ga!
U njemu ranjavali
Ubijali.
Ni oni, ni mi
Na BIJELOM KONJU.
Ali, mi, nekad ludi i hrabri,
Sad ko zna kakvi,
Opet u tramvaju.
...A, i oni se «šlepaju».

SKORO PA HROPAC

Gospode, zašto im dade riječ?
Ili ti je oteše?!
Zašto progovoriše?
Zašto podlost svoju
U riječi pretvoriše?
Gospode, drhtim
Kao topli komad kurbana,
Netom odsječen od cjeline svoje.
Da mi je pobjeći od riječi
I njihovih znakovlja.
Knjige ostaviti
Kao kutije na policama
I trčati, trčati, trčati...

KADA SU CVJETALE TIKVE

Ide miš po polici
Nosi tikvu na gu....
(Pjesmica iz djetinjstva)

Na balkonima su cvjetale,
Ne zbog ljepote i ukrasa.
U mrežici od čarapa
Pridržavao se poneki plod.
Ako preživi kuća i balkon,
Ako preživi domaćica i
Njena porodica,
Mogla bi se dogoditi
Tikvina čorbica.

POMORSKA

Brod tone,
Uvijek, negdje daleko.
Moj život tone
U prošlost.
U davnu zapisanost.
Vješticama,
Svojim drugaricama,
Vežem kosu u repove,
Da kad-tad sagledamo lica.
Zašto i čemu?
Brod tone, Magla, voda...
A na dnu svih potonuća
Zemlja.
Fuj!

(8. II 2005.)

ZAPIS

Sva umnožavanja mora
Ne bi mi mogla reći
O životu i ljubavi
Kao moja majka
Kada mi već ostarjela pričala
Kako je otac dozivao nježno,
Doticao i šaputao:
- Hajdemo praviti bebu...

Na mojoj vitrini
Porcelanska lutka,
Plišana mačka,
Požutio popis ljubavnika
I veseo listić:
GUMA GLAVU ČUVA!

JEKA

Umro čovjek u pedesetoj.
Brzo, kako to ide u pedesetoj.
Godinu kasnije preminu mu žena.
Mjesec potom, sin im se
Predozira.
Starica Brana na balkonu
Zalijeva cvijeće.
U saksijama caruju boje.
Pokojni, željeli Branu
Da dohrane,
Stan da im ostane.
Cvjetovi ječe.
Ko da išta razumije?

HILJADAMA DANA POTOM

UŽAS

Izbijena sam iz cipela,
Iz duhovnog žlijeba.
Više ne vjerujem
Ni staroj majci.
Nemanje i nesigurnost
Pseći lanac,
Ludačku košulju nosi.
Kada mi ruku
Sunčeva zraka takne,
Čini mi se
Da i ona prosi

VIVA BEBA ''99

Te noći BiH nacija,
Svijet i ja
Šestmilijarditog stanovnika
Smo čekali. Simbolično.
I eto, stiže novi građanin lično.
Muškarčić, ukrasi stablo porodično.
Od oca i majke izbjeglice. Simbolično.
Televizija ga snimi...
Kao što snima i ljude za vratove.
On nešto kao kenjkavo izusti.
Zglave ne zaplaka. Simbolično.
Pošto su nas realno smlatili
Skoro temeljito,
Nama ili nekome godi ZNAKOVITO.
Zajebi! Nazdravimo bebi!

Viva! Viva!
Tako to u svijetu
I medijima biva.
Brzo i zaboravno.

DAN

Dan protrči kao bijesna kobila.
Samo joj vidiš dvije polutke
I rep.
Rep svega nedovršenog.

FUDŽIJAMA

(posvećeno dalekom Japanu)

Lahko je vama
Na Fudžijama.
Kako je nama
Na Trebević ić'?
Ubrat cvjetić,
Stati na minu
I otić' u materinu.

INSEKTI CARUJU?!

Neću da govorim o tom
Koliko bi bilo važno
Da sam shvatila grom.
Otkrila elektricitet,
Ili bar skovala britvicu.
Klistir, za nepokretne!
Ništa od tog ili sličnog.
Samo riječi puste.
Sitna slova, mrtve bube
U koricama što se gube.