Silvana Jovanova

ODABRANA POEZIJA 25/26- SILVANA JOVANOVA

Sarajevske Sveske br. 25/26

Prevod s makedonskog: Nenad Vujadinović

MALA PJESMA

zašto postojiš i ti
sa svojim ćutanjem
koje stavljam na kraj pjesme
kao tačku (Atanas Vangelov)

Tišina uvijek uslijedi
poslije vođenja ljubavi,
kao što uslijedi kiša poslije grmljavine
da bi sprala Vodene znake
koje je ponoć stvorila kao ključeve
kojima otključava i zaključava utvare i sjenke.
Tišina je tada blagoslov
za našu krajnje prostodušnu potrebu
da ne ubijamo stvari... njihovim imenovanjem.

UVIJEK

Vilhemu Albertu Vladimiru
Aleksandra Apolinaris de Kostrovicki

Postojaće ljudi-vjetrenjače
koji se suprotstavljaju kretanju
i mirno stoje na asfaltu usred talasa,
dugih, plavetnih, poput trepavica moje voljene;
postojaće vozovi s vagonima vezanim
jedan za drugog poput nesrećnih kučića pred sankama
kojima se ljudi podsmjehuju snjegovima,
vozovi-vezani strasnom željom da ne otputuju nikud,

uvijek će pločice s ulica gradova
krasti svaka po jedno lice zvijezdama
da bi hiljade sunaca svijetlilo kad koračaš,

ne, ne obožavam te, čak ni ne volim;

„Uvijek
ćemo ići sve dalje a da se nikad ne pomjerimo“

Tvoje tijelo, uvijek, uvijek će samo tvoje tijelo
izazivati moje luckaste snove,
u vrućici, grozničave poput proljetnog rata, moje snove,
o tome da znam da ti pišem i da sam pjesnik;
da razumijem tvoju potrebu da me ukrotiš.

Uvijek će postojati nekoliko otvorenih vrata,
dvije-tri vazne, male, bez cvijeća, jedan teleskop,
osam privjezaka za ključeve,
dva žuta, tri zelena, jedan crveni
(koje samo ja znam da protumačim)
i ljudi koji mi ne dozvoljavaju da kažem sve do kraja...
Kuda dalje?