Fahrudin Kujundžić [1]

3. NOKTURNO, TOBOŽE

Sarajevske Sveske br. 27/28 [2]

I zar pjesnik,
mislim – ozbiljan pjesnik,
taj genije u ogrtaču,
taj veličanstveni ludak u šarenom ruhu,
taj albatros,
ta kokoška,
mahmurni boem,
izblijedjeli ideal,
i sve tako redom;
rekoh,
zar pjesnik
nije sličan
i ribi-čistaču
u akvarijumu?

Da li i on,
kao ta neugledna riba,
šalabaza okolo i čisti akvarijum
jedući tuđa govna,
što ih bezobzirno i obilato ostavljaju druge ribice,
čije se pamćenje, kažu, mjeri u sekundama?

Nije li sličan tom marljivom i melanholičnom stvorenju,
jer nakon što svoj posao obavi krajnje savjesno,
nalazeći u njemu čak i bezumnu nasladu,
on svoja zanosna usta lijepi za staklo,
kao Plecostomus punctatus,
i tu na margini,
na granici,
budala možda mašta o svijetu s onu stranu akvarijuma?

2010.