Gearóid Mac Lochlainn [1]

ODABRANA POEZIJA - GEARÓID MAC LOCHLAINN

Sarajevske Sveske br. 25/26 [2]

PREVOĐENJE

(Čitanje poezije, septembar 1997)

Večeras, prijatelji moji, neće biti prijevoda,
ništa pre-vedeno, izmijenjeno, razvodnjeno
razigranim engleskim
koji od soka mojih pjesama pravi
limunadu.
Ne, večeras, neće biti prijevoda.
“Séard atá á rá agam ná”,
šta ja ovdje uopće radim?

Je li ovo samo zadnja moda, trend –
Dvojezično čitanje,
poezija ‘kao Gaeilge’?
Je li svijet poludio?

Ponekad se umoriš pričajući
gluhim irskim ušima. Umoriš
od samozadovoljnih monoglota koji kažu:
-It sounds lovely. I wish I had the Irish.
Don’t you do translations?

Eno ih, bulje u mene, začuđeno
kao da sam kakvo strano tijelo
doletjelo bog te pit'o od kud,
samo da bi njih uznemirilo.
A kako su samo sretni kad završi,
i kad slijedi ‘English poet’
koji sa nekoliko viceva izgladi
malu večernju neprijatnost.

Eno i njega
sa svojom pričom o ‘kulturi kafe’ i ‘Semausu’.
Ovdje je da bi im dokazao
da su i oni duhoviti, širokoumni i kulturni;
da kontaju suštinu ovog poeziranja
koje je označilo početak i kraj večeri.
Sad je on.

A evo i mene u ćošku,
sam, odbačen,
ljubomorno širim oči
pijan od vina svoje poezije,

moje ‘Irish’ poezije
koju niko nije razumio.

‘NATIVE’ GOVORNIK

Umoran sam
od ovog rituala.
Samo ih pogledaj!
Stoje u redu
da počaste pićem
rijetku biljku
Sasvim sigurno ne mogu opisati
ovim riječima –
‘native’ govornika.

Pogledaj kako mu se
klanjaju
kao da su
u prisustvu
svog Mesije…

I poslušaj tu bujicu riječi
u kojoj se,
svačiji jezik
nadmeće s ostalim,
i zapliće
u ustima.

A tek spominjanje poznatih imena!
U životu nisi čuo ništa slično.

I pogledaj njega
pravcati original,
transformisali su ga
da od njega nije ostalo više ništa ljudsko
već nešto mnogo vrijednije,
biser pred svinjom,
mošti.

A večeras,
biće zabave,
noćni bar
najbolje što Irska nudi.
Neka im bude.

Jednom sam imao curu,
finu, zgodnu djevojku.
Bila je ‘native speaker’
ali su joj poljupci
bili isti
kao kod ostalih.