Harun Dinarević [1]

Odabrana poezija - HARUN DINAREVIĆ

Sarajevske Sveske br. 25/26 [2]

Ste(ć)ko manijak
(po Skenderu K. Stećak)

reis mramorni ćuti govorom čalme na glavi,
jači no istok srba, islamistan naš divni slavi.
njegovi mjesec i zvijezda, sad znače islamske bajke,
davno su postali lažni, od sad slušamo cajke.

udaljili su se od njeg i džemat i naša sela,
vidik mu tvore pedofil i esdeaova sijela.
reis posjeti sandžak, a ljudi šapću dove:
zmija je svaki srbin, nikada nemamo love.

zašto sam došao ovdje, kad svaki bošnjak sve znade?
posljednju zelen dok vidim, neka musliman krade,
čuj, sad ezan zrelo trešti, ko pjevaljka sa estrade.

ajete što još bruje zrakom u srcu osjeti svome.
pa, uspokojen, pusti nek crne kjafire slome,
lezi u tamni mezar, a bakir biće svoj na mome.