Zdravko Grebo [1]

REQUIEM

Sarajevske Sveske br. 21/22 [2]

Zdravko G: "... I kako to reče Andrić, u Sarajevu ložač Ćamil Kurtović, nekad partizan, sada živi sa ženom Šahom i dvije kćeri učenice, u malom stanu i sanja o boljem i većem. Kaže novinaru: 'Kad god hoćemo da čujemo kako nam je dobro, mi navijemo radio.' I na upitan pogled kaže: 'Nigdje nema selameta kao na radiju'."

A. Dvorak - Requiem (muzički ulomak)

"...Ono što nam se dogodilo jeste vjerovatno konačni prinos definitivnom saznanju da nikad više nećemo živjeti ni u istom gradu, ni u istoj državi. Bez velike patetike ali sa malo sjete, ovo što danas radim jeste rekvijem za Bosnu... Rekvijem za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo znači jednostavno ovo: jučer mi se učinilo da sam saznao tajnu... Vens u Rim, Vens iz Rima. Ljudi ginu. Noć je bila vesela i bučna. Izvjesni Ijudi su napokon saopštili da imaju karte podjela sokaka i čikmi, i, vjerovatno uz autoritativni pečat generala Adžića, u stvari, potvrdili da se radi o scenariju katastrofe o kojoj je odlučeno odavno i u kojoj se mi patimo, skrivamo i bježimo, pa ginemo, samo zato što sve obilježene teritorije nisu još posjetile vojske koje treba da ih zaposjednu. A kada male vojske to učine, onda će doći Velika Vojska i reći da se tu jednostavno ništa ne može. Kada se to dogodi nastupiće mirna Bosna, ali tada Bosne i Hercegovine više neće biti.

U vezi s tim i glede toga, jedan prigodan pasaž Vesne Parun: "Politika treba da umre - da bi uskrsnuo čovjek u njoj zak-opan. Treba s nje strgnuti krinku da bi je se svijet prestao plasiti. Jer, ona je danas za čudovišta, a ne za Ijude. Za svijet naseljen poluvam-pirima. -Memoj da te ubodem nožom, čuh nedavno u vlaku. Na kome - smo to stupnju? I kuda jurimo? Sve se to čini, tobože, za one koji dolaze - da dođu i odu. Kao i mi. I šta? Nikom ništa".

I zato, WA.Mozart -Requiem, Agnus Dei. Lux aeterna (muzički ulomak)

"...Znam da ovo o čemu sam do sada govorio nije bilo veselo. Nije nam bila namjera da vas ovog tužnog petka, kada lije kiša, još više rastužimo. Mislili smo samo da smo ovog trenutka "dužni" da znamo istinu. Istina, kako se ona danas ukazuje, jeste da su Ijudi koji su dobili povjerenje ovog naroda - bez obzira kako je ko i zašto glasao - vodili logično i neumitno ovu zemlju i ovaj grad ka užasu, što im je moralo (ako nisu bili zlonamjerni onda jesu bili lakomisleni) biti jasno od samog početka. Danas, kada je taj projekat dovršen, kada je očigledno da je Bosna i Hercegovina podjeljena, bez obzira na sva izmotavanja i foliranja, i kada će trebati mnogo vremena da ono što je postojalo vjekovima ponovo bude sastavljeno jedino što nam preostaje jeste da se ne predamo očaju i melanholiji. Ljudi koji su iz neznanja ili "iz isuviše dobrog", ali zlom motivisanog znanja učinili ovo što su učinili, u dobroj smo nadi da su, valjda, svoje planove sa svojim vojskama završili. Bosna i Hercegovina je bila napadnuta i sa Istoka i sa Zapada, imala je i domaće izdajnike, te je pred naletom tih hordi jednostavno privremeno popustila. Mi ćemo nastaviti da živimo ovdje. Svi oni, koji će tek tada shvatiti šta su izgubili, počeće da grade i Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu ispočetka, znajući da je politički projekat, i u krajnjoj liniji emotivni angažman koji je ove dvije godine potresao naše živote, bio u stvari priprema za samoću. Ima jedna pjesma kod Hajjama koja otprilike "ide" ovako:

"Dobrih prijatelja danas je manjina,
u druženju s Ijudima dobra je daljina!
Kada "najboljega" prozreš iz bližega,
u njemu ćeš naći svoga dušmanina“

Jel'da da ćemo mi moći drugačije?

Za svaki slučaj, ipak G Verdi Reguijem. R. 2. Dies irae (muzički ulomak)