Ana Brnardić [1]

ODABRANA POEZIJA- ANA BRNARDIĆ

Sarajevske Sveske br. 25/26 [2]

AERODROM

U visini listaju se štampane stranice neba
Dolje carinik traži otisak prsta
pečat rodnog stabalca
na papiru za turističku vizu

U licu mi sjaji žuti balkanski mjesec
Zaboravila sam ga ugasiti iznad oceana

Obitelj pored mene ima više iskustva
Tužnu pentatoniku skrili su u rukav
Službeniku podastiru ogromne količine
kalifornijskog osmijeha

Iza barikade nasmiješeni starci
s frizurama od šećerne vune
pružaju mi ruke i vode me u raj

VRAG

Vrag je lišenost riječi,
ruka koja raste ni iz čega i već postaje
ljudska.
A dobrota, sveci, anđeli?
Oni su svjetlucave krijesnice koje,
ponegdje veličine mog palca – kao npr.
tu, u Ohiju – probijaju mrak, ulaze
kroz okanca koja su se stvorila,
naravno, u trenutku
iznenadne gluhoće.

PISANJE NA TIPKAMA

dok pišem na ovoj spravi
posao udaranja u slova ne razlikuje se puno
od uspinjanja na neku zimsku planinu
sa štapom i dobrom opremom

kockasta slova su poput neosvojivih klisura

pišem u rukavicama od grube vune
nos mi je crven kao u tibetanske seljančice
a tlo na kojem su ova ugažena slova
crno od tvrdoće

premda su male šanse da ću se uspeti

zastat ću kod prve kolibe
iz koje posvuda suklja dim
odmorit ću se uz crni napitak iz samovara

pa ću poći dalje po ledenim guturalima
koji se obično, tamo pri vrhu, grupiraju
u bijelu smrt

STROJEVI

U ovoj knjizi na svakoj stranici
nalazi se kotač, šipka
ili vadičep.
U uhu papira okreće se
zaboravljeni vijak, tanak kao konopac munje
– u svom zatvorenom, nepoznatom poslu.

U ovoj stranici, u ladici jedne rečenice
možda ću pospremiti smokve
koje si mi donio.

Ali, u svakom slučaju,
mašine koje se vrte u tajnim
utorima papira
radit će cijelu noć
i obavljati posao
o kojemu čovjek ništa ne zna.

(Izbor iz: Postanak ptica, Hrvatsko društvo pisaca / Biblioteka Poezija, Zagreb 2009)