Marko Pogačar
ODABRANA POEZIJA - MARKO POGAČAR
Sarajevske Sveske br. 25/26
MOJ JEZIK JE TAMNA
mesnata šaka,
košara puna noktiju, most,
u njega ulazim kao u novo
proljeće, narodnu obranu,
u njega unosim ovce i procijepe,
iz njega ništa ne teče,
ne vrtloži se. moj jezik je Meka,
mesnata šaka, makija
raslinje koje samo od sebe plane.
nešto se, nečiji penis, digne i izgori,
izgovori se, netko ustane
otvori prozore, otvori novine, kaže
dobar dan, lijep je dan; moj jezik
peludna groznica, odjeća mlade Garbo.
jezik, hommage osamdesetim go-
dinama, gradela, divlji prezent i perfekt.
u njemu živi boks-meč&pjeva me,
crni se Katari povlače mojim tragom,
jezik, kamion koji prenosim. o,
moja hrvatska riječi! gulašu koji igrom
slučaja kuham, žabo, žaoko pčele u
ustima koja me na sve tjera;
iz tebe Meksiko kapi, u tebe svraćam kao u
dragi kafić, donaciju, light&dust,
tebi bratu i Mojsiju kažem moj si, aparat
iz kojeg teče taman espresso, san
O BESPREDMETNOM
Volim te Vasili Kandinski
jer si lijep iako
govoriš gluposti.
kako je zub u lisici
kako je sumnja u nama,
tako je predmet u predmetu:
tako posebno.
pooštrio si nas.
to što si vidio
svojim rukama duša je,
a što je duša
nego čisto zauzimanje?
što ona sadrži
a da bi bilo nevidljivo–
kako je trag, boja,
po čemu silaze izvori,
noću, u šipražje?
dok rasteš dolje u bijelu stvar
(ne značiš
ali sadržiš smisao)
netko ulazi u brzu istovremenost,
nejasnu, masnu svinju.
nešto se svakim pokretom širi,
udiše, izdiše
čini od duše šuštavu šibensku kuću
konačno potrošen,
posljednji prostor.
u njemu sjedim okružen živim
šutim i šapćem bespredmetnom:
–kakvo si skučeno utočište,
najbjelji zombi koji čeka
svoj čas–
BOXERS LOVE EIGHTIES MUSIC
Četiri puta sam čitao Lunch Poems
Franka O'Hare.
zatim sam u njedrima držao zlatnu zmiju,
srkao čaj iz njenih duplji i dugo
pržio jezik jer je čaj bio vreo a ja nestrpljiv.
zmija je rekla: kretenu, kako nešto spaljenog
mesa može toliko misliti! u toj je boli nešto
duboko antidržavno! nosio sam tu hladnu
loptu okolo danima – tek kad sam popio sve
i iznutra je počeo nezadrživo kuljati mrak
pustio sam je i zaključao kavanu. nisam se više
vraćao. dvaput sam čitao Lunch Poems; sve u
svemu i sve skupa dvaput, ne računamo li
pojedinačne pjesme! četiri je bilo samo zbog č!
i kakve to ima veze s predmetima i tko to još može
izdržati!
(Izbor iz: Predmeti, Algoritam, Zagreb 2009)
