ZVONIMIR MRKONJIĆ

( Zagreb, 1938) u Splitu je završio klasičnu gimnaziju, a u Zagrebu na Filozofskome fakultetu diplomirao komparativnu književnost i francuski jezik. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu Telegram i teatrološkoga časopisa Prolog. Živi i radi u Zagrebu. Objavio: Gdje je što, 1962; Zemljovid, 1964; Dan, 1968; Šćap mlohavih, 1970; Izum beskraja, 1971; Suvremeno hrvatsko pjesništvo, I/II (monografija/antologija), 1972; Puncta, 1972; Knjiga mijena, 1972; Bjelodano crnonoćno, 1976; Nadnevak, sa serigrafijama R. Labaša, 1977; Sustav i slika, 1980; Zvonjelice, 1980; Opscenacija, 1982; Arthur Rimbaud, studija, u: Arthur Rimbaud, Djelo, 1, 1982; Ogledalo mahnitosti, 1985; Mješte hljeba, 1986; Divlji bog / Dieu sauvage, s bakropisima B. Baretić, 1987; Pisma u bijelo, 1989; Put u Dalj, 1991; Šipanski soneti, 1992; Naša ljubavnica tlapnja, antologija hrvatskih pjesama u prozi, s H. Pejakovićem i A. Škunca, 1992; San, magla i ništa, 1996; Kao trava, 1998; Antologija francuskog pjesništva (s M. Tomasovićem), 1998; Gonetanje gomile, 2002; Maslina u čistopisu, izabrane pjesme, 2004; Međaši, antologija hrvatskoga pjesništva dvadesetoga stoljeća, 2004, Prijevoji pjesništva I, 2006., Prijevoji pjesništva II, 2007.