Jasna Šamić [1]

ODABRANA POEZIJA 32/33-JASNA ŠAMIĆ

Sarajevske Sveske br. 32/33 [2]

Pjesme (izbor iz “Na postelji od sna”)

MOST

Prije no što je bijel, bio je siv
Prije nego čvrst, bio je poput talasa
Prije nego dûga, bio je valovit puteljak između dvije tvrđave
I sedamnaest kuća gdje su živjeli
Jedan neženja i
Mostari

Gradu Sultan darova most poput dûge

Francuz reče: gordiji je od Trijumfalne kapije
Talijan će: Krući je od Rialta
Turčin : Viši je od munare
A Arap: Bijela je kamila

Pjesnik zapisa: Labud je izvijenog vrata
Galeb raširenih krila
Snježna planina
Na rijeci

Stoljećima slijeću
Galebovi na leđa kamile boje snijega
Vijekovima galebovi skaču s leđa
Kamile u Narentu
Koja teče ispod bijele kamile
Tiha i proždrljiva
Boje žada

Kad nahrupiše barbari
Dûga posta razbijeno ogledalo
Leđa kamile, lađa u brodolomu
Labudov vrat, ledena baklja
Krila galeba, dvije posječene ruke
Između dvije obale
Rana

NEWYORŠKA RAPSODIJA

New York je vatrom
Poškropljen i
Vjeverice Central parka
Rujem krštene
Dok na hodočašće ideš
Ljepoti

Kao da vlastitu prošlost otkrivaš
Odavno za svoju prirodu znajući
Prirodu svojim koracima gaziš

Radost iz drveća u plamen umočenog
Izbija i
Kao duga se proteže
Preko granja
Parka i avenijâ
Kao da se preko oceana proteže
I stoljećâ

Poput
Dame u crnom
Johna Singera Sergenta
I ti nekoliko stoljeća imaš i
Vatru razgrćeš u hodu
Dok u meki tepih listova
Kao u molitvene prostirke toneš
Puteljkom
Na hadž idući
Da se pokloniš
Ljepoti

I sa Bronzinovim mladićem sastaneš
A onda u
Böcklinov Otok
Uploviš

Dok Mezzetin na klupi
Serenadu za tebe pjeva
S pogledom u azur
A Louise de Broglie
U azur ogrnuta
Iz svakog kutka
U tebe netremice zuri

Sama da si
Ili s prijateljem -
Koji i sam kao da je
Vatrom poškropljen -
Jednako je

I u West Willageu
I u Est Willageu
Dok večerate uz titraj
Svijeće

Magija doji
A njeno mlijeko
Iz jesenjeg šarenila izmuženo
I danas katkad sisaš
U samoći
Rapsodije se newyorške
Sjećajući
Koju pred tobom sklada
Sjetnog pogleda

Note njene
Razašilješ po skrivenim
Kutovima dana
Misleći na lice
Kao sablja usko i pogled
Od čežnje ispreden
U koje gledaš dok večerate
Uz titraj svijeće

Sjećajući se
I Pârisa
Parišku maglu
Koracima režući

BRIGHTON BEACH

U predvečerje
Na Washington squareu
U Olive Tree Cafeu
Gdje svakodnevno boršč naručujem i
Vino s maslinama
Tatjanu Andrejevnu sam srela
Koja me sa svojim životom
Upoznala i newyorškom četvrti
Brighton Beach

Do koje sam potom vlakom putovala
Skupa s pospanim činovnicima
S prigradskim maloljetnicima
Dadiljama frizerkama sekretaricama i tipkačicama
Sa lučkim radnicima i molerima
S bilderima i poput Woody Allena
Kržljavim Amerima

I sa žderačima hamburgera
Čije salo kao da klopara skupa s točkovima

A svi na klupama spavaju

U tu četvrt
Kao u galeriju Tretjakovskaja
Ušla sam u
Devetnaesti vijek

Preda mnom se
Divovska slika mora
Ajvazofskoga ukazala
I plaža Šiškinovim pijeskom posuta
A duž nje Ščedrinovo
Šetalište
Od drvenih dasaka

Na drvenim daskama – drvene klupe
Na klupama ruski penzioneri
Uz flašu votke
Ćaskaju

Dok promiču
Ruske mamice s djecom
Koja konzerve coca-cole
I balone u rukama nose
Američke

U sjenovitom čardaku
Iznad plaže
Nesuđeni Jesenjini u more i zakrvavljeno
Sunce gledaju
Kao u Novgorodskoj školi obojeno
I šute

Kraj plaže
Po škripavim daskama
Vuku se pogrbljeni Rjepinovi
Nemili uzvanici i Končalovskoga
Podmazivači parketa i
Gjerasimovljevi beskućnici i
Čuikove sobarice s cekerima u ruci i
Rjabuškinove bolničarke
Iskrivljene od previjanja trulih
Bogataša i Vasnecove Aljenuške klonule od
Masiranja bivših mafioza

Iznad njihovih glava
Neumorno krilima
Zamahuju bijeli
Rilovljevi galebovi

Uz plažu i šetalište -
Nekoliko ruskih restorana i
Ruskih kafana s ruskim matrjoškama unutra i
S natpisima na ruskom iznad vrata

Kao da se svi
Tatjana zovu

Blizu ruskih knjižara gdje su najjeftinije knjige na svijetu
U ruskim kafanama
Planduju Pjerovljevi besposličari
Koji nikad do Manhattana skoknuli nisu
I Rjepinovi muzičari i poneki
Kiprenskijev Puškin
I šute

Od newyorške sreće
Zamukli

Srču rusko-američku kafu
Najjeftiniju u gradu
Iz pravih
Porculanskih šolja
Dok jedan par
Kulič jede

U restoranu gdje sam
Pravu kafu iz pravih fildžana
Htjela popiti i bublik pojesti
Neka Brjulova damica satima
Ogledalce
Ko je najljepši na svijetu
Zapitkuje
Dok se na stolicama lijeno njišu
Nasmijane konobarice
Najveselije na planeti i
Prekrštenih nogu
Poslužite se sami
Još razvučenije izgovaraju
Na ruskom

Sa smiješkom
Pušeći
Na terasi
U svoje noge gledajući
A ne u more Vereščaginovo
I zalazak sunca
Kao ja

U ruskoj kafani
Na Brighton Beachu
Sjedim i u more gledam
Koje postaje mračnije od
Noći na Krimu
Ivana K. Ajvazofskog
Nakon što sam se našetala
Po daskama duž šetališta
Gdje sam na svakom koraku
Čehova i
Damu sa psetancetom
Srela

Gdje su u kolicima
Ruske bebe plakale na ruskom
A mame im na ćirilici
Tepale
A onda se javljale na američke cell-telefone
Koji su na ruskom
Zvonili
I Harašo
uzvikivale

Sve je
Na Brighton Beachu
Slavjanskoe bilo

BIVŠI PRIJATELJ

Onaj ko ti više nije prijatelj, nije ti nikad ni bio
Aristotel

Glava mu je bubanj
Na seoskoj svadbi
Mjesto očiju
Dva proreza
Nisu ni ključaonice
Iz bezubih usta
Jédom zalijeva procvale ružičnjake i behare

Nemoguće uteći
Okuženoj slici

U pjeni brzaca
Što iz mrza teče i u hud se ulijeva,
Kao u okean
U rijeci što iz sedam vatri izvire
Potopljen a rajski
Perat pričinja mu se i
Djevičanski zdenac gdje lokalnog
Iblisa
Zavodi
U suzama nevinih zagnjuren
U bujici leleka
U vodama gdje plamenovi plove
Bukti u radosti gledajući rane
Koje otvara nehajno kao zarđale konzerve od sardine

Liže prije nego što ubije

Ne uz čašu
Uz bačvu rakije
I s nekoliko sjekira što mu ostaše
Kao miraz divljeg zavičaja

Premekan mu asfalt ulice pa po njemu sadi
Čavle
I bodljače
Za dojučerašnje prijatelje

Svoju sreću u tuđoj nesreći
Vidi

Kako poslije svega
U Svemilosnog vjerovati
Kad su i prijatelji takvi?

VENECIJA

Gledaš s prozora
U žuto-sive cigle
Grdobe preko puta i
Misliš na Ponte Rialto
Izlizan od tvojih koraka i
Poljubaca u mraku
Canal Grande
Vaporeti utišani klize
I Trg San Marco
Na kome se talasa
Tvoja mladost
Djevica u školjki

Andantini i rondini
Zvone prijatno u sjećanju ko crkveno zvono na Trgu

Tu blizu
Tizianova Venus
Već stoljećima
Mjerka u zrcalu svoju
Čulnost

Promiču gondole
I pacovi uz kanal što
Mirisom na sudnji dan sjeća
A ipak lijep kao rajski potok
Što tirkizan ističe iz fontane

Zveči uspomena
Na let
Na Plamen
Dok u tebi Akheron i san
Ćuti na rajske vrtove i crkotinu

Hiljadu i jedna noć se usidrila tu
Pored Kanala Grande
Sa zvonicima i šarenilom jedrenjaka

Probala si šešir kod prodavca suvenira
I kupila vazu od stakla iz Murana
Uz zvuke Kreizlerove glazbe
Sve je opet naličilo na
Paviljon božura

Gondole klize skupa s izmaglicom
Sjenke i glasovi promiču
Dok ti glava lješkari na krilu ljubavnika

Zvuk vesala se primiče
Mračni oblak lica i tijela u gondoli
A slast širi krila poput galeba

Sjetila si se Achenbacha i
Lijepog dječaka
Traga žeravog pogleda
Na pijesku Lida šetnje po plićaku
Mora koje više nije tvoje
Pijuckala vino u hladu krošnje
Bagrema
Ili palme
Ko zna

I vesla kao da su pjevala
U daljini a
Iz ruke ljubavnika
Razlijevala bijela pjena
Pjev kao vapaj kazaljke
Na nevidljivom časovniku

Visconti ti još sasipa neznanu vatru u
Tijelo
Umorno od puta
Od ljeta

I ljetâ

PLES U VENECIJI

Na potpuno pustom Trgu
Gdje se davno
Hiljadu i jedna noć
Usidrila
Skupa s lađama i tornjevima
I šarenilom jedrenjaka
Umjesto crkvenih zvona
Te noći
Valceri su odzvanjali
- U pupku neba uglazbljeni -
U slavu tijelâ što su nevidljivim krilima
Zamahivala u plesu

Te noći
Na pustom Trgu
San Marco
Ruku za ples pružio si
I k sebi privukavši me
Ko dugačku maramu od baršuna
Zavihorio
Kroz dirke glasovira prozirnu traku tijela
Provlačeći
Poput zmije
Pod frulom čarobnjaka
Navodio da se izvija
Po Trgu
Koji je blistao
Kao staklo

Magličasta nit
Tijela
U igri zakovitlana
Školjka je postajala a
Perla u njoj zrcalo
U kom su se oslikavale
Lađe
Kanal i
Zvijezde
Skupa s pritajenom žudnjom

Kao stablo onostranog
U nebo si rastao ruke poput korijenja
Pružajući
Prstima od paperja
Me doticao i
Poigravao se
Kao s lađom od vjetra izvajanom

Šiva si bio i nebrojenim rukama
Oblake grlio
Mojim korakom upravljajući
U plesu

Te noći
Mjesto zvonâ na crkvi
Valceri su odzvanjali
Po uglačanom i pustom
Ogledalu
Sna
Kraj Kanala i lađa što su se lijeno ljuljale
Gdje se Hiljadu i jedna noć odavno usidrila
Sa Venerom u školjki

Na Venerin brijeg
Jedna zvijezda je pala i
Neznane melodije
- U dnu neba uglazbljene -
U moj bezdan prosula
Skupa s plamenom

Kao od stakla Murana
Isklesana
Školjka se otvarala
Iz nje lelujala
Svila
Na azuru istkana
U moru okupana

More je
Svoj nokturno šumjelo
Dok je zvonio Trg
Od glazbe
I od plesa podrhtavao

Skupa s neizrečenim šapatom
Čuvstva

BUVLJAK

Na Porte de Vanves
Metež

Sakate porcelanske lutke
Vezeni stolnjaci
Progoreni u sredini
Klimave i sitne zemaljske kugle
Što u besanim noćima žmirkaju na
Pariške nesrećnike i
Krnje kristalne vaze koje
Zvone

Nakit iz belle époque

Zaustavljeni časovnici
Stare čipke i stare razglednice
Starih gradova i sjenovitih krajolika
Istrošeni staklenci i trošni šeširi
Nepregledno more
Nepotrepština

A svaka je škrinja
Iz koje s moljcima
Izlijeće djetinjstvo

Igra ludih šešira
Bašta gliste i pas -
Iz duboke trave samo rep juri -
Drveni voz za predgrađe
Kuća crkva i banane
Sićušna žirafa Vensenska šuma
I slon
Marioneta skvrčenih nogu u Luxembourškom parku
I poni kog jašeš nedjeljom popodne -
Ako pojedeš bananu

Iz starog časovnika smješka se baka s otvorenom
Knjigom
Iz čipkastog prekrivača
Tetka s kičicom u ruci
Kroz kožni povez tvoja mati
Psalmodira o onostranom
Rišući portrete Danteovih junaka

U klikeru ko u vračarinoj kugli
Slika brata
Prste oblizuje
Od soli s tacne na kojoj je
Rođendanska torta i naše želje
Za dugim životom i zdravljem
- Poklon koji prezire dijete
Preklinjući da mu bicikl
Kupe -

Kupuješ lutku kliker i vlak i
Čipkasti stolnjak sa vazom
Ogledalo klimavu planetu
Lude šešire Gignol i
Bananu

Cijelo
Djetinjstvo?

Prilazi ti damica iz zgrade
Kikice joj dvije vragolaste balerine
Tamne boje ispod žute kose na tjemenu
Na jednoj je crvena mašna
Ispod crne suknje bijele hlače
Ispod zimske jakne
Na 40 stepeni
A na usnama
Osmijeh
Pružio se preko lica dug ko tramvajska pruga
Pont de Garigliano
Château de Vincennes

Što ste tužni pita

Ne
Nije to sve
Iz drvene klompe
Diže se ples
Sur le pont d’Avignon
Mala škola odjekuje od tvog stepovanja
Sa crvenom beretkom na glavi

Damica te zaprestrašeno gleda

Ko je lud
Ona ili ti

Ali ona je nasmijana

Iz svake razbijene nepotrepštine
Po jedno krnje sjećanje
Zamahuje snažno
Po licu
Lupaju uspomene
Kljucaju
Užasnije od Hitchcockovih ptica

Koliko košta djetinjstvo
Pitaš prodavca

Probajte s mladošću kao da
Odgovara pa
Smješkajući se
Je li vam dobro pita

Kupila si lutku kliker drvenu klompu i drveni voz
Rasklimanu planetu i ogledalo
I negdje daleko
Ostavila
Djetinjstvo

Misliš

SUK

Na porte de Vanves
Nedjeljom popodne
Useli se Afrika

Sa svojim mirođijama
Sa svojim mošusima
Sa svojim praškovima
Sa svojim jezicima
Nerazumljivim

I mrakom

Sa svojim uljima
Sa svojim pijeskom i cvijećem
Pustinjskim
Sa svojim surmama
I svojim čipkama sa
Svojim feredžama i svojim
Šljokicama

Sa svojim pjesmama punim guturala
Što se ko krilate zmije izvijaju
Među kupcima

Sa svojim lažnim svilama
I svojim vještačkim nakitom
Sa svojim damama u nikabima
I svojim mužjacima u galabijama
I s bezbroj beba u kolicima

I sa svojim strancima
Francuzima

Koji ko kaktusi ljude razgrću
Koji laktovima hodaju i ulicu
Kao da na rukama pronose
U sûku

Gdje niko ne govori
Gdje se samo zveket čuje
Gdje je sve
Dubokim velovima omotano
I kad je golo
A po ulju klizi

Klizi i vrišti
Na jezicima
Nerazumljivim
Daleko od
Grada
U pupku njegovom

Nedjeljom popodne

REČE PJESNIK

Naučili smo
Ne da govorimo nego mrmljamo
Tek osluškujući žubor vijeka
Koji narasta
Stekli smo jezik
Reče pjesnik
Ne krijući prezir
Prema Tolstoju
Njegovoj sagi o porodici
Rusiji i
Djetinjstvu

Možda ti mucaš ne govoriš
Dok rezbariš sjećanja
Razastrta po stolu
Iznova poigravajući se njima
Sagu djetinjstva kerajući kao maramu
Zaboravljenog doba
Na svoj
Volšeban način
Ne osluškujući zvuke stoljeća
Ne mareći za žamor moći
Tek ćutiš
Usne i
Daljinu
I sve što u neprospavanim noćima
Nepokolebljivo postoji

Ravnodušna na zvuke svih mrtvih
Vjekova
Koji u tebi ne žive