Ferida Duraković [1]

NESANICA

Sarajevske Sveske br. 06/07 [2]

bože gdje sam ja ovo vidim prozor neko diše aha znam u sobi sam svoga djeteta, zaspala sam pored nje ne znam kad vidim duboka je noć nema zvukova napolju pa dobro hajde sad nazad na spavanje jest kad bi bilo kako ti hoćeš ne čujem da diše bože moj ona ne diše ček da vidim

USTAJE I PRINOSI LICE DJETINJEM MJESEČASTOM LICU. PRESTANE DA DIŠE I SLUŠA NAPETO: MAJKA KOJA VREBA DAH SVOGA DJETETA KAO LOVAC ŠTO VREBA PLIJEN.

diše diše hvala bogu ma budalo pa što ne bi disala zdravo dijete šta mu fali prestani više srat i idi spavaj bogo moj kako ću sad zaspati ako mi se šta na pamet naveže gotova sam hajd sad nemoj mislit ni na šta ružno nego pokušaj zaspati

LIJEŽE NAZAD NA MADRAC PORED DJEČIJEG KREVETA, LUPA JASTUK I NAMJEŠTA GA, PREVRĆE SE DVA-TRI PUTA. POTOM NE MIČE, MOŽDA MINUT ILI DVA, NJOJ SE ČINI BAREM SAT, TIJELA NAPETOG I S OČIMA ČVRSTO ZATVORENIM.

zamisli sad da si na moru na plaži knjiga leži pored tebe divno je toplo a ti gotovo ne dišeš joj sutra moram ginekologu umalo da zaboravim šta li će mi naći hajde pomozi bože bit će valjda dobro u ovim tvojim godinama bogami se svašta zametne a nisi išla ima barem dvije godine mami moram reći da i ona ode ljekaru jutros kaže da joj nešto curi iz desne sike

PREVRNE SE NA LIJEVU STRANU I POKRIJE PO GLAVI. NE MIČE SE TEK TRENUTAK, A ONDA NERVOZNO ZBACI POKRIVAČ S GLAVE, LEGNE NA LEĐA I PRUŽI RUKE PORED SEBE, GOTOVO OBAMRLA.

vidi me sad majke ti ležim ko da sam u mrtvačnici e jesu ti misli jebale te one de dozovi
se imaš sutra dan za krepat a tako kraljevski trošiš san spavaj spavaj spavaj

ZABULJI SE U VISINU. MRAK JE GUST, ONA POKUŠAVA DA NA PLAFONU PREPOZNA ZALIJEPLJENE OVČICE DA NE BI MISLILA DALJE O ONOME OD MALOPRIJE: MRTVAČNICA, HLADNOĆA USAMLJENOST DO NEBA ILI DO POD ZEMLJU. ZATO NAPINJE OČI DA UGLEDA OVČICE, ALI SVE NEKAKO NAKOSO KAO DA BI SA STRANE DA UHVATI OBLIK KOJE OVČICE - NE IDE. NAGLO SE DIGNE, ODLUČNO KAO GENERAL PRED BITKU, PRUŽI DESNU RUKU I UPALI LAMPU. SVJETILJKA GRUHNU KRUG SVJETLOSTI U NJENE OČI. DJEVOJČICA SE TRŽE I GOTOVO LJUTITO OKRENU PREMA ZIDU. ONA SAVIJE VRAT LAMPE PREMA PODU KAO DA HOĆE DA JE UDAVI.

eto ti sad umalo nisi probudila dijete histerična babo šta ćeš sad raditi hajde smiri se i uzmi knjigu
pa malo čitaj
VADI ISPOD JASTUKA POLUOTVORENU KNJIGU – ONA KNJIGE OSTAVLJA ISPOD JASTUKA KAD PADA U SAN, TAKO DA JOJ RIJEČI STIŽU KROZ JASTUK I NIKAD JE NE OSTAVLJAJU NA MIRU.

e baš si našla šta ćeš čitati čuj hadži murata nisi ga ni u gimnaziji čitala a sad da te utješi s tim odsječenim čečenskim glavama baš si mazohist nije ti dosta onih čečenki previjenih u moskovskom teatru kao da su kostimi spremni za predstavu bože moj valja o tome nešto napisati a šta nešto kao jebo politiku vidi šta nam radi al ne možeš sutra moraš prvo doktoru pa onda na upravni odbor jooooooj jebo ga upravni odbor al moraš da im kažeš za tu ponudu za projekat jebo ih i projekat i ko ga donese ali od toga će biti honorara tako da možemo na more u julu pa onda bolje šuti hajde više čitaj prestani misliti i čitaj kad si se uvalila čitaj

TRAŽI RED NA STRANICAMA KNJIGE NA KOJEM JE STALA.

Uhode ustadoše i odoše, a Hadži Murat osta i dalje da sedi na ćilimu, s laktovima naslonjenim na kolena. Dugo je tako sedeo i razmišljao.
«Šta da radim? Da poverujem Šamilu i da se vratim njemu?» - pomisli Hadži Murat. «Lisica je on, prevariće. Ali i kad me ne bi prevario, ne mogu da mu se pokorim, neću da se pokorim toj riđoj varalici. Neću zato što mi on sada, pošto sam bio kod Rusa, ne bi verovao», mislio je Hadži Murat.
I on se seti tavlinske priče o sokolu koji je bio uhvaćen i koji je živeo među ljudima, a zatim se vrati svojima u planinu. Vratio se, ali sputan, a na oputama su bili praporci. I sokoli ga nisu primili. «Leti», rekli su mu oni, «tamo gde su ti metnuli srebrne praporce. Kod nas nema praporaca, nema ni okova.» Soko nije hteo da napusti svoju postojbinu i ostao je. Ali ga ostali sokoli nisu primili i kljucajući ga – ubili.
«Tako će ubiti i mene», pomisli Hadži Murat. «Da ostanem ovde? Da osvojim Kavkaz za ruskog cara, da zaslužim slavu, činove, bogatstvo?»
«To bi se moglo», pomisli sećajući se svoga sastanka s Voroncovom i ljubaznih reči starog kneza. «Ali, treba odmah da se odlučim, jer će mi on uništiti porodicu.»

SPUSTI KNJIGU NA GRUDI, GLEDA U OVČICE, USREDSREĐENO KAO DA IH CRTA.

Bože ovi srbi jebo ih svaki njihov vođa stvarno dobro prevode ruse vidi se da su njihov vidokrug nije vidokrug nego svjetonazor kobiva weltanchaaung a eto o turcima po evropi govore da su sjekli glave i nabijali na kolac a ne o rusima a vidi ovog hadži murata u stvari čitala si negdje da su to radili krstaši bože moj kakvih sve priča o narodima koliko zabluda i koliko to košta i tebe i ovo dijete i ovu zemlju evo sad ću zaplakat

KROZ POGLED ZAMAGLJEN OD SUZA UPRAVI OČI U DIJETE. DIJETE DIŠE LIJEPO, PRAVILNO. LILO I STITCH NA DJETETOVOM PLAVOM POKRIVAČU DIŽU SE I SPUŠTAJU S TAKVOM SMIRUJUĆOM LJEPOTOM KAO NA MORSKIM TALASIMA DA SE NJOJ NIOTKUD POJAVI OSMIJEH NA USNAMA

dobri moj bože da mi nije nje uvijek bih imala ove ružne misli a vidi sad dovoljno je da je pogledam pa da me sunce ogrije jebem ti sve politike svijeta i sve nacije i sve koji misle kako bi nekog zajahali i potlačili i ponižavali vidi se da nisi intelektualac jebo ih svi intelektualci svijeta. Hajde dokusuri ovu knjigu ako ona ne dokusuri tebe

VRATI POGLED NA KNJIGU.

Prikupio je poslednju snagu, izdigao se iznad grudobrana i ispalio pištolj na čoveka koji je jurio k njemu, i pogodio ga. Čovek je pao. Zatim je sasvim izišao iz rova i s jataganom pošao u susret neprijateljima, teško hramljući. Odjeknulo je nekoliko pucnjeva, on se zaljuljao i pao. Nekoliko milicionara, uz pobedonosni uzvik, nagrnuše na mrtvo telo. Ali ono što se njima učinilo kao mrtvo telo, odjednom se pokrenulo. Prvo se podigla krvava, obrijana glava bez šubare, zatim trup i, uhvativši se za drvo, on se sav pridigao. Izgledao je tako strašan da su ustuknuli svi koji su poleteli na njega. Ali on je odjednom zadrhtao, otisnuo se od drveta i svom dužinom, kao pokošen lopuh, pao na lice i više se nije pokrenuo.

SPUSTI KNJIGU PORED MADRACA, PROTRLJA OČI, SKIDE POKRIVAČ I DIŽE SE. UHVATI SE NAGLO ZA KRSTA, ONAKO KAKO SE NJENA MAJKA HVATALA PRIJE TRIDESET GODINA, NA PRAGU KLIMAKTERIJA, UZ JEDAN STENJ I UZDAH, ŠTO JE NJOJ BILO TUŽNO I SMIJEŠNO U ISTI MAH.

e vala ću mami ujutro reći da se dižem ama baš isto kao ona prije trideset godina baš postajemo isti oni a govorili smo im nikad ja neću biti kao ti nikada nikada pjenili smo protiv njih i gadili su nam se sa svojim bijelim lukom i šalovima oko krsta bili su nam neprijatni a vidi sad bože moj jesam li ja svome djetetu neprijatna kao što je meni bila moja majka davno jednom izvini mama izvini makar sad molim te

PAŽLJIVO OTVARA VRATA SOBE I IZLAZI U HODNIK. PIPA PO ZIDU DOK NE NAĐE PREKIDAČ OD KUPATILA. PALI SVJETLO I, MRŠETEĆI SE NA TALAS SVJETLA, UZDIŽE SPAVAĆICU DO POJASA I POČEŠA SE ISPOD OPUŠTENIH GRUDI. TIJELO JE SVRBI I ONA POKUŠAVA DA GA ISTRLJA I ZADOVOLJI, I U TOM POLOŽAJU UGLEDA SEBE U OGLEDALU IZNAD LAVABOA: SREDOVJEČNA ŽENA RAŠČUPANE KOSE, ZAVRNUTE SPAVAĆICE DO POJASA: ISPOD SE POMALJAJU SISE KOJE SU POČELE NEPOVRATNO IĆI NIZBRDO. ODJEDNOM UHVATI SEBE KAKO SE GLASNO NASMIJA I SPUSTI SPAVAĆICU.

e možeš mislit koliko si seksi draga uvijek si bila u stanju od toga napraviti dobru šalu šta ti je sad pokaži se junačino očigledno ti bolje idu mrtve čečenke i otkinuta glava hadži muratova nego dobar vic na vlastiti račun vidi molim te na što se to sve svede ujutro ću otići kod k. u krevet i ponijet ću dvije najlon vrećice s mlakom vodom pa mu prislonit uz leđa haha haha e baš da vidim osjeti li razliku između mojih grudi i vrećica s vodom e mala ova ti je bila dobra

UZME ČETKU I POČEŠLJA SE KAO DA NEĆE NAZAD U KREVET NEGO NA POSAO, PRIBLIŽI SE OGLEDALU, ISKEZI SE U NJEGA I ISPLAZI JEZIK.

E nećeš ti mene pobijediti nego ja tebe ima u meni još malo čečenke jebo te pa šta ako ne možeš spavat eno idi gledaj teve a kao da tamo ima nešto drugo ima ima ima lijepih mladih žena što uživaju u životu ne misleći ni o hadži muratu ni o čečenkama nego o sebi samo o sebi o sebi i sve dok misle samo o sebi drže život čvrsto u rukama a kud si ti prispjela u gluho doba s mislima o ginekologu i majčinim sikama i upravnom odboru i čečenkama u moskovskom teatru i hadži muratu i tolstoju neka svi idu dovraga odoh sad fino napravit kafu i zaboravit na sve

OKRENUVŠI SE UMALO NE RAZBI NOS O VRATA KUPATILA; TRŽE GLAVU UNAZAD I TIHO OPSOVA. NA TO IZ SUSJEDNE SOBE NEŠTO ZAŠUŠTA I ZAGREBA PO PODU, I NA VRATIMA SE POJAVI NJEN MUŽ: GO DO POJASA, SA ISPADNUTIM PIVSKIM STOMAKOM, U DONJEM DIJELU PIDŽAME, RAŠČUPAN I BUNOVAN. UGURA SE PORED NJE U KUPATILO BEZ IJEDNE RIJEČI, GOTOVO ŽMIREĆI. DOTAČE JE STOMAKOM U BOK, U HODU SKIDE DONJI DIO PIDŽAME I STOJEĆI SE OLAKŠA U WC ŠOLJU.

To je bilo njegovo poslednje saznanje u vezi s telom. On nije osećao više ništa, a neprijatelji su gazili i sekli ono što nije imalo više ničeg zajedničkog s njim. Hadži Aga je stao na leš i sa dva udarca odsekao glavu, pa obazrivo, da ne bi umrljao krvlju nazuvke, otkotrljao je nogom.