Igor Štiks

POVIJEST POPLAVE

Sarajevske Sveske br. 23/24

Pristanište

Poplava je pošla za tobom
Vidio si je kako probija
lijepu haussmannovsku peterokatnicu
na bulevaru Saint-Michel
tmurnog proljetnog dana
Vikao si ljudima da se sklone
da je tu
da pune vreće pijeskom
da se istog časa uspnu na krovove
i gledaju u pravcu mosta Mirabeau
s kojeg se odbacio Celan
s uspomenama iz Bukovine
mjesto kamenja u džepu
Širio si paniku
tvoj glas na francuskom
kao da ti nije pripadao
no ipak si nastavio buncati
Smirivali su te poslije
pastisom i mokrim krpama
Jedna djevojka iz komiteta
za zaštitu usmene predaje
držala ti je glavu među dlanovima
i uspavljivala te pričama
o bretonskim noćima
Nisi usnuo svjestan valova
koji ustrajno drobe i tu obalu.

Slična se stvar dogodila
usred čikaške noći
Čuo si vatrogasce
Čuo si kola civilne zaštite
Jezero Michigan opasno se ljuljalo
Sirene su dopirale daleko
sve do žutih polja Midwesta
i luteranske crkve na brdu u Iowi
Znao si da je nekome
voda došla do grla
no nastavio si mirno spavati
na najvišem katu
Znao si da imaš još nekoliko dana
Nisi nazvao 911
nisi nikoga želio spasiti
kao onda u Parizu
Voda je već bila tu
Penjala se
Jezero ti je namigivalo danima
Znalo je da znaš
što znači kad krene poplava
Znalo je da je ona u tebi
da si je donio i na njegove obale
da je puštaš posvuda
da iza tebe na stolici ostaje lokva
u autobusu, u caféu, u kinu...
Oni koji primijete
ispraćaju te sažalnim pogledima
Ipak, ponekad u taksiju
naiđeš na razumijevanje
Znate, ja sam iz Kašmira, kaže ti vozač,
sve je OK, govori s osmjehom
i pokazuje ti ponosno svoje sjedište
na kojem drži veliku spužvu
Cijedi je na kraju radnog dana.

Prepoznaju te slični tebi
pa mahnu na pozdrav
kad ti dolaze u susret
Ponekad pratiš njihove lokvice
koje te vode u niske mansarde
i zagušljive podrume
no nekad neočekivano završiš
u otmjenom restoranu
Stolica je obično vlažna kad stigneš
i pored nje je znak za klizav pod
sa crtežom čovjeka
koji pada direktno na vlastitu kičmu
Napojnica na stolu je izdašna
za sav učinjeni nered,
za prouzročenu gnjavažu...

Znaš sve o tome
Kaplje iz tebe posvuda
iz prstiju najčešće
Ne koristiš kompjuter
jer se bojiš električnog udara
Papir se pak brzo navlaži
Inače, ne pišeš mnogo
Poplava prezire svoju povijest
Ne usuđuješ se pomilovati nečiju kosu
još manje ući nekome u krevet
Zato si naklonjen ljubavi pod tušem
Mutna voda brzo se gubi u slivniku
Nitko ne primjećuje
Ne moraš objašnjavati
da ti je poplava dala prezime,
da mu ne znaš izvor,
da se i sam čudiš kad ga izgovoriš
da u sebi ustrajno prizivaš
obilatu i zloćudnu kišu
koja će obezvrijediti poznatu geografiju
i zamesti tvoj trag
na preostalom kopnu.

Ponekad u gomili
ugledaš ruku sličnu tvojoj
Prepoznaješ odmah te smežurane prste,
jer dobro znaš teksturu talasastog poda
u crkvi Sv. Marka u Veneciji
Među njima još ne rastu peraje
jer iskustvo poplave ne vrijedi mnogo
Svaki put kad naiđe kao da je prvi
Radost se javlja samo kad ti voda nanese
predmet, pogled, njezinu maramu
ili pjesmu o kući pored mora
Stvari za koje si mislio
da su nepovratno nestale
u snažnom i dubokom viru
koji je zauvijek progutao Virginiju Woolf,
sarajevsko djetinjstvo
i obalu za pristajanje.

Povratak

Vlak se zaustavlja na granici
Izlaziš iz njega u mračnu pustopoljinu
Samo sijalica gori iznad vrata gostionice
Ljudi su šutljivi
Nema žena, osim vremešne dame za šankom
Vlak se dočekuje ovdje s nestrpljenjem i oprezom
Stranac si za njih
sumnjiv jer poznaješ njihov dijalekt
Pretražit će tvoj kofer
dok lutaš po kamenjaru
i tražiš naušnicu
koju je izgubila
među tim stijenama
Na stoliću kraj tvrdog kreveta naći će
knjigu o egzilantima
o stranstvovanju u poznatome
i domaćinskom zagrljaju tuđine
starim temama
Kako da im objasniš udaljenost
koja postoji među vama
koju jezik ne može prijeći
Kako da im kažeš da nisi niti mesija
niti đavo
o kojima su im pričale stoljetne usidjelice
Netko je se sjeća u tom selu
Netko čak misli da se sjeća tebe
puno mlađeg
Bilo što je prilika za razgovor
Ne dopuštaš im ipak da otkriju previše
Žene ti donose masnu juhu u krevet
uvjerene da si došao umrijeti među njima
loš znak
Žele ti pomoći da odeš
barem do susjednog sela
Pitaju o čemu govori knjiga
i ti im pričaš o Aleksandriji
Muževi ti ne prilaze
Stoje pored prozora i slušaju
Seoski mudraci uvjereni su da se radi o
neizlječivoj nostalgiji
Preporučuju ženidbu za lokalnu djevicu
ili progon
Pijetao na krovu je namirisao kišu
Ovo je posljednja stanica
Nisi ni mogao otići dalje
Seljani će te zaštiti pred potjerom
ali ne mogu ti ponuditi
šamanov grob nad dolinom.