Kristian Župan

ISKLESANI STIHOVI

Sarajevske Sveske br. 35-36

Napisati pjesmu znači oduzeti dio vlastitosti i darovati je svijetu. Otkinuti dio svoje duše; odvojiti je iz kalupa prepunog grubih nagomilanih riječi koje čekaju da ih se iskleše u savršeni poredak stihova. Stvoriti smisao prostim riječima znači pustiti samoga sebe – dopustiti život izvan prolazne koščato-mesnate figure isprepletene užarenom crvenom masom. Čovjek bi mogao pomisliti da je stvaranje poprilično jednostavna radnja, ali prevario bi se. Silovite su to radnje i stanja. Ne pjeva čovjek poeziju, ona pjeva kroz njega. Biće je samo njeno živo oruđe. Ona je samovoljna i posjeduje više nego što je moguće zamisliti. Proteže se od početka uma i obuhvaća svaki postojeći stih nastao kroz stoljeća i nju je nemoguće imati cijelu za samoga sebe. Daruje samo djeliće svoje savršenosti i koliko god ju upijali nikada neće biti moguće ispunjen u potpunosti njenim opsegom. Ta spoznaja ne treba obeshrabriti, štoviše, treba ohrabriti jer mnoštvo je stihova – gotovo kao i zvijezda na noćnome nebu – koje tek treba otkriti – pročitati ili napisati, nevažno.

Pjevajte Cigani
Cigansku molitvu
Ispjevajte
Molitveni pjev

CIGANSKA MOLITVA

Skladam ciganske molitve uz divlje žice
Božje su uši pune snažne grlate glazbe
I ruke zakovitlane u šareno nebesko
I tutnji tlo i pleše i prašnjav biva svijet.

Uz noć pjevaju djevojčice svoje molitve
Uz život plešu dječaci svoje svjetove.

Božanstveni domjenak
Balkanski Babilon
Pjevanje na
Brdovitim daskama

BALKANSKI BABILON

Nigdje nije toliko različitosti izmiješano
kao ovdje gdje je opipljiva na pogled.

Netko bi mogao pomisliti kako je
kolijevka čovječanstva na ovim
brdima iznjedrila čaroliju svijeta.

Svi vjernici i nevjernici ubijaju dane
obojane gorkom kavom i duhanom.
Osušena grla žive kroz stotinu jezika
čija je ljepota sadržana u pjesmama.

Sarajevu
Sarajevska misao
Vene rijeke Miljacke
Pjeva
Opijajuću sarajevsku ljepotu

SARAJEVSKA MISAO

Ovdje se Bog dobrano pomučio gledajući
jadna naprezanja svojih teških stvorenja.
Češće su padale kiše nad njihovim glavama
negoli što je zjenica upijala žarku svjetlost.

Mnoštvo molitava sašivenih promuklim
glasovima kroz trnovita
klanjanja izmučenih tijela
i stapanja osušenih ruku.

VENE RIJEKE MILJACKE

Ispijena Miljacka sramežljivo ispunjava
sarajevske ulice otežalih koraka Sarajlija.
Na svakom uglu rijeku hrabro natkriva
novi most izmiješan od kamena i drveta.

Umorno sunce svoje zrake ogleda o lice
upijajuće tekućine što se mreška kroz grad.
Žuborenje je pjev vena rijeke Miljacke koja
teče kroz grad i njegove sarajevske građane.

OPIJAJUĆA SARAJEVSKA LJEPOTA

Ispunjava Sarajevo na stotine načina.
Taj Grad ne poznaje strance – on je
svačiji oduvijek i zauvijek.

U njemu nema sablasne samoće.

Obgrli se jednom njegovim ulicama i
nikada više nećeš ostati ravnodušan
na spomen njegovog imena.

U potpunosti daruje samoga sebe.

Mnoštvo je džamija, crkava i sinagoga
u kojima odzvanjaju šaputave molitve;
svatko usmjeren svome bogu;

a jedan se smije turobnoj razdvojenosti.

Prijateljima
Gradska kavana
Lica za stolovima
Opjevana
Nedjelja

GRADSKA KAVANA

Okupljeni oko niskih mramornih stolova
drveni stolci škripe na pokret mase.
Glasovima mirisa crne kave odjekuje
ispunjena zaprešićka gradska kavana.

Ispred poznatih lica dim umjetne
magle rasplamsan putuje do niskog svoda.
Smjehovi dopiru sa svih strana i u stapanju
nastaje svijet pod slabašnom svjetlošću.