Rasim Sejdić [1], Šemso Avdić [2], Marko Aladin Sejdić [3], Hedina Tahirović-Sijerčić [4]

Antologija Romske Poezije - Bosna i Hercegovina

Sarajevske Sveske br. 39-40 [5]

Rasim Sejdić

Gazisarde romengi violina

Gazisarde romengi violina
ačile ognjište romane e jag o dimo
ando oblako vazdinjalo.
Idžarde e Romen čavoren restavisarde pe datar e romnjen pe romendar
idžarde e Romen.
Jasenovco perdo Roma
pangle pala betonske stubujra pale latsujra pe prne pe va ande blato džike čang.
Ačile ando Jasenovco lenge kokala
te prinčin, o nemanušengim djelima zora vedro osvanisarda
i Romen o kam pre tatarda.

Romani istina

Romani istina kaj si?
Otkad ganav andar ma
Tsahrenstsa po them pirav
Rodav ljubav te zagrljaj
Cacipe taj sreća.
Purilem e dromentsa
Ljubav ni maraklem čačo.
Čačo alav ni ašundem.
Romani istina kaj si?

Ačilem pe ivitsa provalje

Ačilem pe ivitsa provalje
pe ostritsa hangarehko
ačilem sar o bar ledome.

Mo ilo zamrisarda
pelem po ostritse čuri.

Ačilo mo desno va
taj mi lijevo jak
avsa muklem
ando Aušvits kaj ačile o Roma.

Suza peli
o va lija e olovka
te piši gasavao alav.

Šemso Avdić

Zašto me ne rodi neka druga žena

Spavam ispod čerge čistih duša,
uplašeni glas djece me probudi,
čuje se plač i metež Cigana,
oštri glasove maskiranih ljudi.

Kroz plač ono me doziva
i daje mi ruku ispruženu,
Zašto opet bježati! A kuda?
Opet gubim, nadu izgubljenu.

Uzeh ga tiho u naručje,
mjesto mu vlažno osta.
Oh! Kad bi bar za njega
pod nekim nebom, bilo sreće dosta.

Putujemo dalje u neizvjesnost,
šta se tu može?
Ono i ne sluti šta nam se sprema,
Ulij nadu Ciganinu, Bože!
jer on traži sreću koju nema.

On tako malen, al suzu pustio nije,
sudbina šiba, pred nama je put,
on mi pruži ruke i nevino se smije.

Bože! zašto nas vječno prokletstvo prati?
Što me ne rodi neka druga žena,
već baš ti… najdraža Ciganko mati!

Amela

Nisi ni okusila majčino mlijeko,
ona te odbaci, ni ime ti ne htjede dati,
da li se ta žena, okrutna bez srca
može ikada majkom zvati?

Ti si još malena, da možeš shvatiti
da dido i majka žive za tebe,
rasti čedo, jer mnogo nam značiš,
u osmijehu tvome nalazimo sebe.

I zapamti grijehe, nesrećnice bez srca,
koju majkom tvojom trebala bih zvati,
a drago didini i majkino lice,
pružiće ti osmijeh i sreću ti dati.

Dido nije pjesnik da te tješi.
Al' ta žena nanese ti bol i tugu,
ipak si ti sretna, što Fadila postoji
ona je u tebi našla sebe,
a ti u njoj maku drugu.

U vinu je istina

U vinu je istina, za sva moja bolna jutra,
sva moja tuga, i beskrajna sreća.
U vinu su drumovi, neko ljepše sutra
sreća moja, bogatstva najveća.

Ja više ničeg osim vina nemam,
nemam prijatelja, a nemam ni želja.
Tek stari šator, što u sumrak spremam,
meni je u vinu... zadnja kap veselja.

Još mi samo vjetrovi,
što se jutrom bude...
zvuk slomljene violine,
ponekad ponude.

Zaboravih kad sam trijezan bio,
i kad budem umirao, znam pijan ću biti,
ja sam se za vino i žene rodio,
tek živim da ljubim i da mogu piti.

Ciganski boem

Ko bi to mogao biti, bogato siromašan
a ne siromašno bogat, kao Ciganin?
Njemu je sudbina, kao da je znala?
bogato srce i dušu dala.

Vjekovima ga vode u nove dane,
nove još ne otkrivene vama,
one su davno zaliječene rane;
lutanja pustih i osama.

I ko to poje crnoga vina?
Kao on uz gradele, i zvuk violina!?
Samo on može čergu napuniti,
plačem i gladnim ustima na planeti,
jer mu je život kratak, i brzo proleti.

April devedeset i neke

April devedeset i neke.
Gorjelo je kao po snijegu
ništa ne bi, sem tuge i plača
sve zanijemi na Veselom Brijegu.

Te noći mjesec bješe pun,
a u našim dušama udari grom,
dok smo koračali jedan za drugim,
izgubismo dušu ranjenu i svoj dom.

Krv se ledila u plavetnilu zore,
trebalo je tada i plakati znat
"ma rov!" – ne plači! Izusti mati,
djetetu zabrani te noći plakati.

Kad vidjeh pred sobom povorku,
ne bi mi u duši ciganskoj lako,
šest vjekova od ratova bježimo
što smo Cigani, zar mora biti tako?

Marko Aladin Sejdić

***
Trin milje milaja,
Trin milje vijenda,
E dromenca phirah
Than pe bari umal rodah,
Amari cahra te unzarah
Jag te phabarah...

E Gadžendar marrno mangah,
čorah,
xuxavah,
Gaja djiveh po djeveh,
Rać pe rać,
Gaja amen e Rroma trajisarah...

Gaći trubuj maj but te mangah,
te čorah,
te xuxavah,
Dromenca te našah,
Pe bari umal amari cahra te thovah,
Djivesa te nakhen,
Rača te nakhen
The e Rroma baxtale te aven,
Brša te nakhen,
The e Rroma baxtale te aven,
Po Than te marakhen,
Maxno maj but te na mangen...

A o Rrom
Rrom te ačehl...

Me e kali čirikli

Jek Kali čirikli dikhlah
Sar e Goluburi ujran bi pharipe,
Parade e Isanendar....

Voj makhlah pe peruške
Ande paxni farba,
Thaj avili ando kujbo e Golubonengo.
E Goluburi kana kikhle la,
Vaćarrde kaj hi Golubo...
A e Kali čirikli xoxakili!
Lijah te kukurči.
A e Goluburi andar e jek drom
Xutle pe la,
The zuraleh tradije la...

E kali čirikli, iripe dukhade iljeha
Maškar pe Kale čiriklja,
A kana e Kale čiriklja dikhle
Lake peruške kaj hi makhle
Ande paxni farva,
Daralje latar,
Thaj zuraleh tradije la,
Sar kaj ćerrde e Goluburi...

E loli luludji

E loli Luludji
Voj he sar e sumnakuni čirikli,
Voj hi mi jakha,
Voj hi mo muj,
Voj hi mo iljo...

E loli Luludji!
Voj hi me čače alava,
Voj hi me čače asva,
Voj hi sar e čači rakli,
Voj hi sar e šukar čhajorri,
Voj hi sar e rromani djili...

E loli Luludji!
E Phuv hi laki Dej,
O brršind hi lako Dad,
E Phuv bijandah la ,
O brršind bajrrarrdah la,
O Kham tatarrdah la...

E loloLuludji!
O Gadžo raklo hi lako phral,
E Džuvli rakli hi laki phej,
A o Rrom hi lak amal...

E loli luludji hi
Sah so mangav...

E gadžu paxbu rakli

Paxnije Raklije,
Na phir pala mande!
Me sem manuš dukhavko,
Me šaj te dukhavav tu.
Mo ilo hi baxutno,
Me šaj te xuxavav tu,
Me šaj te našalalv tu,
Paxnije Raklije,
Na phir pala mande...

E paxni Rakli phenel:
"O, Manušeja, ni džanav tu!
Ni pindžarav tu!
Tut ka dav mo Trajo,
Pala tu sa ka ćerav,
Me čače alava tuke ka phenav,
Ande mo ilo baro Than tuke ka ćerav!

Paxnije Raklije,
Na phir pala mende!
Ne sem rromano čhavo ,
Mo drom hi baro, šilalo, bokhalo sigo
Bilačho, bibaxtalo!

Ande će iljo than mangel te ćerrdan,
Me dromeha turbuh te phireh,
Te mangeh, čoreh, xuxaveh,
Darbareh dži kaj ni mereh!

Paxnije Raklije,
Na phir pala mande!

O len! Darane pajehki

O Len! Darane pajehki,
Mi jag mudarrdan,
Mi cahra indjarrdan,
Mo terrnipe ilan,
Me duje čhavoxen muklan,
Mo trajo tu ilan,
Mo odji kah tu dijan?
O džungalo Paj phenel:
"Ćo odji lijah o Del,
Ćo terrnipe ando džungalo Paj ćerrdah!"

Džungalo Paj! Mothov tu mange,
Sohke tu mi jag mundarrdan,
Me duje čhavoxen čhoxen muklan,
Mo trajo mudarrdan?

O džungalo Paj phenel:
"But brrša akatar tu ni nakhlan,
Thaj će cahra ni unzarrdan,
A guva djiveh
Ke Len e darane pajehki avilan,
Ći cahra unzarrdan,
Jag phabarrdan,
Ando džungalo Paj dikhlan,
Pe phrrd tu djelan,
Katar e phrrd ando dšungalo Paj xutlan,
A će čhavorren ke će cahra,
Paša e jag muklan..."

E rromane čehrajin

Me e rromani čehrain sem.
Majpaluni maškar e čehraja,
E rać kana raćol,
Sah e čehraja zuraleh svetlon.
A mixni čehrajin,
Opaš mudarrdi,
Opaš cixa svetloj...
Ande kali rać po del phirav,
Maškar e čehraja avav, gurudivav the ačhav.
A e čhraja phučen ma savei čehrajin sem.
Me sem čehrajin sar tumen!
E gadžikane čehraja phčen ma :
Kana sam sar amen,
Sohke ni svetloh zuraleh sar amen,
Opaš san mudarrdi, a opaš ciha avetloh?!
O Del kana ćerrdah e oblakuri,
E bahval, o brršind,o jiv,
O sil, o kham, e phuv,
E manušen, e životinjen,
O djiveh, e rać ande rać bijandile,
E čehraja kana sah bijandile,
Me bijandilem majpaluni,,
Golehtar sem opaš mudarrdi,
A opaš cixa svetloj...
E gadžikane čehraja phenen:
Kana ih gaja, ćo anav te avel:
Rromani čehrajin!
Ando xudro časo e tehran pućol,
E raćake kale obalakuri polokeh džantar,
Pala lende thaj e paxnoxe
Thaj e paxne oblakuri,
The i kiveh tek putavol...

Dži kaj ka našav

Umal dži ki umal,
Than dži ko than,
Manus dži ko manuš.
Avri sovav, čorav, mangav,
E dromenca našav,
E dromenca phurilem,
Mo than ni arakhlem,
Ke len avilem,
Pe bari umal bašlem,
Mi cahra untarrdem,
Mi jagorri phavarrden...

Kaj dikhav,
E paćarrde aven,
Vi iljehko mi cahra peraven,
Mi jagorri prrnenca uštaven,
Mudaren!

Našav, pe mo vorrdon bešav,
Mi cahra mukav,
Me čhavoxen te našalav,
Andar o gav ando gav nakhav,
Andar me Gaže phanden po udar,
Me džav,
Me nakhav,
Me rovav,
Thaj me man phučav:
"Dži kaj ka našav?"

Suno dikhlem

Pe Rromani Phuv bešav,
E čhavoxe ande Sidavni džan,
E Rroma čači bući ćeren,
E Rromanja e Džuvljenca bešen...

E lauta bašalel,
E gitara bašalel,
E šukar čhaja čhelen,
E phure rroma o sastri maren,
E mol pijen,
A i jag phabol..

Me sem baxtalo,
Mo iljoho pherrdo,
Pe Rromani Phuv bešav,
Ni trubj majbut te našav...

Ašunav kaj prasten e Rroma,
Thaj andar e jek drom džungadivav
Thaj xutav andar o suno,
Thaj morav me jekha maj lačheh te dikhav,
A so dikhav?
Dikhav sar e paćarrde
E rromane cahre peraven...

Suno dikhlem!

Hedina Tahirović–Sijeričić

Majko!

U snu im dijete priča,
a budno ne želi.
Majko, majko, šta da radim?
Dijete mi plače,
a ja ne znam šta ga boli.

Sisice mu natekle,
oči mu crvene.
Majko, majko, šta da radim?
Moje malo plače,
I čelo mu gori.

Kćeri, Mora ga kida.
Mora mu trga san,
Ona mu pije snagu.
Otjeraj je – choxanu!

Vjetar

Jutro;
Božiji Vjetar otpuhuje moju tegobu
Božiji Vjetar daje mi nadu.

Podne
Đurđevdanska voda sapira moju bolest.
Miris zumbula daje mi ljepotu.

Noć
Šarene, male svijeće odgorjevaju.
Romske pendžere osvjetljavaju.
Miris halve i molitva Bogu sastaju se u zraku.
Mahala i mubareć noć me okrepljuju.

Božiji Vjetar, uljuljava me.
Božiji Vjetar, uspavljuje me.

***
Ako i ovo nazivate životom
Onda živim.
Ako ovo nazivate srećom
Onda sam sretna
Ako ovo nazivate mirom
Onda sam mirna.

Gazite nam po dostojanstvu,
Omalovažavate nam jezik,
Proganjate nam narod.

Ako kažete da je ovo Bogom dato,
Onda nam Bog niša nije dao.