Lazo Pavlevski, Valentino Dimitrovski, Zoran Petrovski

ŠAMPITE

Sarajevske Sveske br. 21/22

Rupa koju vidite pojavila se prije više mjeseci poslije jedne intervencije uzrokovane pucanjem podzemne vodovodne cijevi. Iskustva koja imaju stanovnici našeg grada ukazuju na to da ovakve stvari nikad ne dočekaju da budu dovedene u red. Lično sam se na to navikao, to je normalna pojava. Svi smo se na to navikli. Skoplje za nas nije prljav ili nečist grad. Možda za nekog sa strane to i izgleda tako, ali za nas je Skoplje normalan grad. Osjećamo se u njemu kao ribe u vodi. Ova vlažna pojava nije samo rezultat lošeg rada gradskih službi i jedne višedecenijske nebrige o urbanom prostoru, već je istovremeno i plod jedne osebujne vlastite tradicije i uhodanih pravila ponašanja. Ona već ima dimenziju realnog i relevantnog kulturnog činioca. To je kultura. Kultura stvorena u džepovima otpora protiv jednog normalnog gradskog prostora, koji je utemeljen na osnovu određenih vrijednosnih modela. Očito je da su se ovi modeli nekud pogubili i da se neki drugi ukusi pomaljaju na mapi našeg grada. Kakav je novi ukus Skoplja? Što se sve preferira u izgradnji i na osnovu kakvih svjetonazora se to čini? Razumije se samo po sebi da je riječ o nečemu što se bazira na prefinjenom i već odavno izgrađenom ukusu za ŠAMPITE.

preveo sa makedonskog: Nenad Vujadinović