Namik Kabil

SAM

Sarajevske Sveske br.

22)

Ma, joj, sve neka petljavina, majke mi. Doveli nas u to stovarište u Vitezu, tamo kozmetike kakve god hoćeš, sve svjetske firme i marke na jednom mjestu. Napravili prezentaciju kako su i rekli, dobili svi po sok i sendvič, sve nam u detalje objasnili, a onda ovaj lokalni suvlasnik, jedna odvratna, debela svinja, ko s poslom reče da svako prvo treba uplatit po osamdeset maraka depozita prije nego i kupi paket kozmetike. Al da će se taj depozit čuvat pod našim imenom, i ako ostvarimo prodaju veću od dvije hiljade maraka, zagarantovano vraćat svakom pojedinačno.

26)

Ja nikoga ne mrzim, i nemam ništa lično protiv ikog. To je glavna faza moje misli. Jedino nisam nikad mogo ubijat žene. Jedne prilike, dva dana me stomak mučio. Trebo sam ubit jednu zmiju što je smakla drugog čovjeka iz tadašnje obavještajne (ono što se nikada nije otkrilo). Sve mislim, stomak sam otrovo, vraćam film da se sjetim šta sam jeo. A onda se samo smiri. Možda i nema veze s tim. Al čim se vratih na pomisao, isto me spopa. Izvadim iz novčanika sliku. Oči joj se zacakle. Želudac me ponovo zavrnu i mučnina opojasa. Odustanem i vratim pare. Mogo sam i glavom platit zbog, kako rekoše, zajebavanja sa ozbiljnim stvarima.

Gledam sliku ovog od sutra. Ove veće su preglednije. Manje se ne vješaju nigdje, niti ih ko uokviruje. Nose ih u novčaniku, al to je onda takoreć i privatna zamka. Al kod mene nije bilo to sa ovom čiju sliku sam sliku potezao iz novčanika. To nije bila privatna zamka, jer ja drugu sliku nisam prije ni nosio u novčaniku.

28)

Slabo televizijsko svjetlo titra po licu. Televizor je smanjen. Iskopčao sam frižider da ne zuji. Najviše volim ove emisije o prirodi, sve je kako jeste. Nema stvarnosti od prije, podataka, samo se dešava situacija koja treba da se dešava u tom trenutku.

Žuti mrav vuče umrlu pčelu. Malo je veći od njene noge, al vuče car ko da je on pčela, a lešina mrav. Hoda unazad i povlači. Prolaze pored lišća, iza izviruju drugi mravi i prave špalir. Sa strane se ukaza prazna konzerva od paštete. Mrav stade, pilji u pčelu koja leži na leđima, iza njega se ispravila koka na pašteti. Odjednom pčela gicnu nogom, jednom pa drugom. Provoza biciklo kroz zrak. Mrav se umiri na sekundu. Onda je skopa još jače i povuče. Dođoše do mravinjaka, uspeše se do vrha, gdje se ukaza otvor na zemlji. Mrav privuče pčelu i hodajući unazad uđe u rupu, povlačeći trupac za sobom. Nesta u rupi, a pčela kliznu za njim. Glava i pola trupa uđoše, al' noge zapeše na otvoru. Trzaj dođe odozdo, još jedan, al' noge i dalje ostadoše da vire. Otvoru priđe drugi žuti mrav, stoji i gleda situaciju. Ufati trupac za nogu, i trznu ga vani, pomjeri ga za sekundu, al pčela osta i dalje da viri. Mrav se izmače korak, sage glavu ko bik, onda opet priđe i skopa trupac, al ga ovaj put trznu jače i naglo popusti. Mrtva pčela zašvera lijevo-desno i nesta u zemlji. Mrav je isprati pogledom. Stoji na trenutak nepomično kod otvora, okrenu se i ode.

Oko ponoći sam otišo u krevet. Rasani mi se i zadugo ne zaspah. Ustanem, odem u sobu. Vidim stvari spremljene na stolu. Svaku sam ponovo opipo dlanom. Možda je onaj drugi mrav htio pčelu za sebe? A onaj firaun unutra, on misli da je sve sam uradio. Možda i ne zna da je ovaj s vana pomogao... Il zna, al se pravi lud, ko, veli, ko te jebe, nisam te ni pito da pomažeš. A ovaj vani, poslije svega, ode sa ekrana, malo i zabezeknut.

29)

Fudo obično sjedi u slastičarni pored srednje ekonomske. Ispija kafe i pojede kolač. Čita novine i priča s učenicama. Ove što tu dolaze već su se zadjevojčile. Fudo ćaska sa njima, bez puno forsiranja. Sve se jako šminkaju. Crvenilom po obrazima, karminaju usne. Ima pekara pored slastičarne. Tamo se đaci naguravaju, ujutro prije škole i na odmoru. Izdvoje se po dvije-tri i ufate pod ruke. Uđu u slastičarnu, uzmu kafu i sjednu. Fudo čita novine, javi se kratko, one otpozdrave. Uozbilje se, pa provale u smijeh. Fudo srkne kafe i mahne konobarici.

De meni još jednu produženu i daj djevojkama kolač, sok, upitaj ih šta će!

Djevojke ga gledaju. Jedna je ozbiljna.

Šta je, Nermina?

Nermina je krejonom izdužila oči prema pozadi, izgleda ko mačka. Ima crne čizme na štiklu, podvrnula je farmerke.

Prijateljice se smijulje.

To bi ti trebo znat. Je l' tako, Nermina?

Javi se crvenokosa Enisa. Nermina je prostrijeli pogledom.

Šta bona ti pričaš, ko tebe šta pita, majke ti?

Pa, je l' tebe pito, il' mene? Što ti odgovaraš za mene, odgovaram li ja za tebe?

Odgovaraš, kad imaš prilike.

Kad sam to odgovarala?

Fudo zapali cigaru.

De, dobro je s prepirkom. Šta je bilo?

Nije ništa bilo, i nemoj mi se obraćat više!

Da ti se ne obraćam?

Jest. I to jednom zauvijek!

Ma, Boga ti?

Boga mi! Fudo, popusti me, molim te, nisam raspoložena za razgovor!

A kad ćeš, kraljice, BIT raspoložena?

Ne znam, sad nisam i tačka.

Treća djevojka ustade. Haj'mo, počeće nam nastava?

Enisa krenu za njom.

Hoćemo l'?

Nermina i dalje sjedi.

Hajte vi, doću ja.

Ove dvije krenuše, Enisa se okrenu.

I fala na kolaču.

Fudo je odmjeri, vrati se Nermini.

Šta je, majke ti, šta ti bi odjednom? Bi nam lijepo preksinoć. Ode kući pjevajući, a sad se nešto bečiš?

Ne bečim se. Imam razlog što neću da pričam.

Mogu l' ja znat taj razlog?

Pa možeš li eto makar pomislit šta bi bio taj razlog?

Šta je? Je l' nešto u vezi onog... derneka?

Jest.

I?

I šta TI misliš šta je?

Halo, ba, de više progovori. Nisam na kvizu da pogađam cijeli dan!

Nermina se zaokrenu na stolici.

U vezi je Amine.

Koje ba Amine?
Koje Amine?!

Ja, fakat, koje? Je l' Amine Gonđo, je l' na nju misliš?

Jest, u vezi je Amine Gonđo. Kad vas dvoje odoste sa derneka da kupite somune, pa vas ne bi sat i po?! U vezi je toga, Fudo, i nemoj se, majke ti, pravit lud. Više me to nervira nego sve zajedno što je tamo bilo između tebe i one kurvetine. Samo mi nemoj reć – SAMO MI, MOLIM TE, NEMOJ REĆ DA NIJE NIŠTA BILO! Da ste kupovali somune sat i po. Pa da ste ih mijesili i sami pekli, vratili bi se ranije. Dobro je, ba, Fudo, nećemo se igrat igara. Ako ćemo se igrat igara, reci, pa da se onda STVARNO IGRAMO IGARA, RAZNIH! Samo reci, jarane, pa da i ja počnem igru igrat!

Fudo maše glavom.

Samo ti maši. Samo maši. Al nećeš, vala, majke mi, više mene budalom pravit! Nećeš sigurno! Volim više kući sjedit, neg da me ti pred svijetom budalom praviš?

Ti, majke mi, nisi normalna.

I da znaš da nisam kad sve ovo trpim.

Koje, ba, trpiš, šta ti je, majke ti? Šta vežeš šuhvu bezveze? Šta slutiš?

Znam ja da ćeš ti tako probat, tako ti vazda razvodnjavaš, svaku dramu i situaciju ti tako razvodnjiš. Nema kraja tvome iščuđavanju. Al zna to Nermina više, Fudo, prošla su ta vremena. Nije ovo ko prije šest mjeseci, kad si me farbo ko ogradu, a ja se, blesava, puštala, kontala, nadoćeš, smirićeš se. Al ne bi to nikad. I zato, nema više, Fuade, kunem ti se Alahom dragim da nema.

Fudo otpije kafe. Otvori novine i zapali cigaru, mirno.

Ja stvarno ne znam šta ti je? Ne mogu da vjerujem... šta ti bi odjednom...

Nije odjednom, Fudo. Dva dana mi se to vuklo. Ne mogu da spavam, roštiljam se i lijevo i desno, a ni sama ne znam šta mi je. Sve do jutros. Al odoh zorom Zekiri. Onoj jednoj evliji od žene. Halal joj svaki dinar koji sam joj dala.

O kome pričaš... kojoj Zekiri?

Zekiri evliji, kašikari. Otvori mi žena kašike, ko da mi se srce otvori. Kad poče pričat, suze mi same potekoše. A i ona samo što ne zaplače. Nit' me žena zna, nit' me ikad prije vidjela. Al svojim moćima osjeti kako mi se stislo. Sve mi reče. Neću joj, vala, zaboravit dok sam živa!

31)

Otvorim vrata, kad jedna hajkura naleti na mene. Zastade i okrenu se, pogleda nazad. Taman je htjedoh za rever skopat. Krejonom je izdužila oči, izgleda ko mačka. Frkće nekom iza mene. Okrenem se, Fudo je pored vrata.

Idemo l' u „Akvu“ il ne idemo, da znam rad karata?

Idem ja, al ne idem s tobom. Idem s nekim drugim svijetom.

A je l'? Hajd ti samo, sretno ti bilo.

Mačkasta se okrenu, ode, nabada štiklama. Fudo gleda za njom.

Jebo li te sav drugi svijet, da te jebo!

Uđem unutra i zatvorim vrata. Fudo ode u WC. Naručim kafu. Konobarica unezvjerena, vidim nešto je bilo. Fudo se vrati, umiven. Priđe pultu, uze par salveta, i obrisa lice. Sjede za sto do mene.

Đe si, šta ima?

A, evo, izašo da prošetam. Nisam nešto spavo sinoć. Ti, kakav si?

Ma, evo, dobro je. Živi se. Vidje l' ovu sad na vratima, kako izleti ko furija?

Jesam, ko i odgurnu me. Je l' to neka tvoja?

Ma, ja. Nije loša, ni vako, ni ko čovjek. Samo je nekad prebaci. Jebi ga, fura se na tu astrologiju, a ne bi trebala, nije ni to za svakog. I to može bit kora od banane ako se ne znaš ispravno postavit.

32)

Ja ti, draga Nermina, ne vidim ženu da se upetljava. Kašike su čiste po tom pitanju. On jest išo negdje s nekom drugom koja liči na tebe, evo ti se vidi to na prvoj kašiki ovdje, jasno je ko suza. Al nije to nevjerstvo, nego muški bezobrazluk i tersluk. Kašike su čiste što se tiče nevjerstva. Imaš na ovoj četvrtoj neku putanju, ko da ćete negdje zajedno ić, al ne ubrzo, nego za sedam godina. Neko se dijete upetljava oko iste te kašike, i to poslije putovanja. Al, moram ti reć, ne izgleda baš sve skroz hairli. To ko da nije tvoje dijete. Budi pažljiva, može bit da ima djece s nekom drugom a da ti nije rekao.

Čuj to, idiot jedan?

Evo, vidiš kako mu se odmotaje treća kašika, glatko ko da je svila, ko da nije kanafa. Moraš to sama prokopat. Ne daj da te obigrava muškim bezobrazlucima. Pazi se, ova žena ima neku masku, ime joj počinje sa A. Nemoj plakat, brate, pusti sad to, nemaš ništa od plakanja. Nego, zauzmi busiju ako ti je stalo do njeg, čekaj ga gdje je najtanji. Najbolje ti je čekanje kad se praviš da ne čekaš. Naletiće, kad-tad.

A da nije ta što joj ime počinje sa A, da joj nije drugo slovo M? Je l' sigurno živi vani? Pitam, jer ima ovdje jedna rospija što počinje sa A, drugo slovo je M, a na kraju je opet A.

Kašike su čiste po pitanju nevjerstva. Na četvrtoj imaš putanju, ko da ćete negdje zajedno ić, al ne ubrzo, nego za sedam godina. Neko se dijete upetljava oko iste te kašike, i to na kraju putovanja.

Ima l' možda drugo slovo M, da dolazi odmah poslije A?

To su već druge faze, ja tih moći nemam, ne bi da te lažem. Nego, zauzmi busiju ako ti je stalo do njega, čekaj ga gdje je najtanji.

Znači, ipak se ne zna u korijenu je l' varo il nije?

On jest išo negdje s nekom drugom koja liči na tebe, evo ti se to vidi na prvoj kašiki, jasno je ko suza. Al' kašike su čiste što se tiče nevjerstva. Pazi se, ova žena ima neku bijelu masku. I to plastičnu, što se drži rukom, ko glumice što drže.

Misliš... kao vrsta glume?

To, to! Al moraš to sama prokopat, ne daj da te obigrava muškim bezobrazlucima.

34)

I gdje su im sad dostignuća? Sve puca po šavu, niko ništa ne poduzima. Glavno su granice i vize, a vamo nestabilnost osvaja ko luda. Niko ne rješava problem od jednog pojedinog čovjeka. Kad bi riješili jednog, znali bi šta i sa ostalim. Al politika je i napravljena da propadne, namjerno je to tako sklopljeno. Nestabilnost nadolazi i država se raspada. Sad kad čuješ da je negdje zemljotres bio, ne razmišljaš, svi su se više navikli. A prije, sjećam se kad su oteli Alda Mora, nema ko se nije raspitivo. Kad su ga našli svezanog i ubijenog u gepeku, bilo je na dnevniku, velika je tuga zavladala. A sad, nema više dostignuća. Jedni pucaju, drugi ih gađaju kamenjem i sve puca po šavu. Kad bi riješili samo jednog pojedinca, al nema teorije, sve je otišlo u kurac. Fudo je mogo bit čoban, imat ovce i stoku. Pravit mliječne proizvode, bit svoj čovjek. Nema centralnog grijanja, al nema ni pokvarenih liftova. I na selu se sve više prave kuće po propisima. Da se Fudo rodio na tom izmišljenom selu, možda bi posto čoban. Kad sam jučer išo na Tržnicu da uzmem municiju, vidio sam da postoji razmišljanje o seljacima koji prodaju potrepštine, al nisam tačno znao šta je misao. Na izlasku iz Tržnice, na vratima se okrenem nazad. Onaj Uredni, što mi je predo municiju, išaretom objasni nešto Bradi, za kojeg sam na početku mislio da je DOMAĆA STELJA IZ KONJICA. Desio se nesporazum i zbog svega umalo ne dođe u pitanje i samo ubistvo.