Dragana Tripković

ODABRANA POEZIJA 2- DRAGANA TRIPKOVIĆ

Sarajevske Sveske br. 11/12

Ja sam ta

Ja sam ona koju si
odvikao od sna.
Ona koja te ima kao
izgovor svim odvratnim
muškarcima, budućim.
Upravo ta, koja ti nikad
Nije laskala na glas.
Jedna od onih koje
ne možeš svrstati u
svoje ljubavne podgrupe.

Ja sam ta, apsurdna i luda,
jedina koja ti je rekla
da odeš, samo da bi
nahranila svoju sujetu.

Bez oblika

za Stašu
Sakriću te...
vjeruj mi!
Obnoviću te u svojoj
krvi
tek toliko da se sjetim...
Unutar sebe,
svega i ničega
da te imam
ponekad...

I koga će biti briga
za moju psihodeličnu priču
kad otkriju da ti
nisi ni on, ni ona
ni ono...
već da si ti, samo ti.
Neshvatljiv.
Nevidljiv.
Šutljiv.
I moj.

Tupa misao o svemiru

Još jedan dan
sa mirisom štetnog voća.

Život bez ukusa...
Opasan i miran.
Svejedno.

Muzika bez boje.

Vrijeme i ja,
neuzvraćena ljubav.
Kao život sa nekim ko te ne želi.

Zemlja bez čuvara,
ljudi bez vođe.

Tupa misao o svemiru,
kao zaludan posao.

Mogu li ponovo?

Nisam baš mislila
sad da se rodim!

Harikiri

Noć je tako lijepa,
ne zaslužuje moj bol.
Svoje utrobe se više
neću sjećati.
Harikiri...
Shvatila sam da sve
kreće,
ne iz srca,
ne iz glave,
već iz stomaka.
Demon me odvaja
od sreće.
Ako se tako, svjesnost
može zvati.
Krv iz utrobe više nije moja.
Nikad i nije bila.

Jutarnja magla

Koristim bol da se prolijem
po gluposti ljudskih prava.
Mirišem na kišu, magla postajem,
moj strah je miran, sada spava.

Golišavo jutro, samoća me ježi,
lišće se sprema na sušenje i vjetar.
Kroz moju utrobu mutna rijeka bježi,
sumornu prazninu zapljusnuće nemar.

Tražim spas od toplog neprijatelja.
Oblaci, poklonite mi miris vašeg daha!
Iskonska postojanost, moja je želja,
ubija me jasnoća dolazećeg dana.

Grč

Nijema usta nad prostotom
bez znakova kajanja
i poštovanja.
Gole misli obogaljene.
Nepogrješivost bezličja
turobno se poriče.
Dobro mi je samoj...
bez igdje ikog.

Žao mi je što si lud.
Ja te ne želim povrijediti.

Duboki ponos davi osjećaj.
To je vatra u snu,
suluda želja,
bezrazložan strah.

Tiho iskazan vrisak
ostavlja dodir u zaborav.
U tebi ključa grijeh dok se pitam
Kako da sačuvam mir
Zatvoreno tijelo se našlo
na otvorenom.

Žena... kroz oči različitih ljudi.

Bez izgovora,
niko ne može da voli
ono što sam Ja...
onako kao ja.