JOSIF BRODSKI

je ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine. Rođen je u Lenjingradu (Sankt Petersburgu), 24. maja 1940. godine, a umro je u New Yorku 28. januara 1996. godine). Sahranjen je na groblju l'Isola di San Michele u Veneciji.
Potomak je jevrejske porodice iz nekadašnjeg Lenjingrada. Kao dijete je preživio Opsadu Lenjingrada. S petnaest godina napušta školu i pokušava se upisati u školu za posade podmornica. Kad mu to ne polazi za rukom preuzima mnogo raznih poslova, od bolnice do fabrike. U isto vrijeme je samostalno učio engleski, te poljski kako bi mogao prevoditi djela svog omiljenog pisca Czesława Miłosza.
Brodski objavljuje prva svoja djela 1957. godine i dobija snažnu podršku od pjesnikinje Ane Ahmatove. Na zao glas došao je 1964., kada je u Sovjetskom Savezu osuđen za društveni parazitizam na pet godina prisilnog rada i upućen u logor u blizini Arhangelska zbog društvenog parazitizma. Njegova se krivnja sastojala u činjenici da nije htio pohađati niti jednu školu, a nije se htio ni zaposliti.
1972. godine, Brodski napušta Sovjetski Savez. Krenuo je na zapad i nakon kratkih stanica u Beču i Londonu se zaustavio u SAD-u, gdje je do posljednjih dana radio kao počasni član univerziteta Yale. 1979. godine je postao član Američke akademije nauka i umjetnosti (American Academy and Institute of Arts and Letters). Američko državljanstvo je dobio 1980. godine.
Brodski je 1992 godine u New York Timesu objavio Bosansku pjesmu (Bosnia Tune)